Rok – državni neprijatelj

Vlada: Znamo da je obećani rok za isplatu zaostatka umirovljenicima prekoračen za dva tjedna. Poručujemo svima da ne brinu.

Porezni obveznik: Poštovani, sukladno Zakonu o upravnom postupku vaša ustanova, trebala mi je odgovoriti u roku od 4 tjedna od primitka moje žalbe.

Nostalgija

Željko: Uh, da mi se vratiti u osamdesete!
Dario: Ne znam baš. Jel’ ti to plačeš za prošlošću?
Željko: Daj se sjeti. Kakav je to život bio! Nitko nam nije visio nad glavom. Uvijek smo mogli skoknuti iz ureda nešto obaviti.
Dario: Da, sjećam se dobro.
Željko: A kad smo za vrijeme radnog vremena sreli poznanika, pala je obavezna kavica. Šef nije kljucao i mjerio vrijeme koliko izbivaš iz ureda. Eh!
Dario: Kakav je bio taj tvoj šef?
Željko: Bio je super. Skoro nikad nije bio u uredu. Svo vrijeme provodio je na sastancima i službenim ručkovima.

Kakav bi rukovoditelj trebao biti

Sudjelovala sam – onako, “iz sjene” – na jednom od mnogobrojnih poslovnih seminara. Sudionici su bili zaposlenici, a ja jedini rukovoditelj. Radila se oluja mozgova o temi kakav bi rukovodilac trebao biti. Zaposlenici su pokazali veliku kreativnost i lista na ploči punila se strjelovitom brzinom, i na kraju dogurala do dvadeset dvije vrline koje bi potencijalni šef trebao imati: pravedan, kulturan, stručan, izdržljiv, miran… Došlo mi je da se sakrijem u mišju rupu.

Obrnuti mobbing

Postavka i stereotip da je poslodavac zločest, a zaposlenik iskorištavan i jadan, neprestano se provlači kroz medije. Još se nikada nitko iz medija nije sjetio da napravi emisiju o jadnim poduzetnicima, o jadnim “šefovima” koji muku muče s nediscipliniranim, nekompetentnim i/ili komotnim zaposlenicima.

Još jedan stil upravljanja

Među osobljem moje tvrtke, među mojim kolegama, ima strastvenih pušača. Ja ne spadam u takve. Ali, gledam i uočavam da svakih sat vremena odu na pušačku pauzu, koja se pokoji puta protegne i na petnaest minuta. Tijekom osmosatnog radnog vremena, njihove stanke “pojedu” gotovo dva sata radnog vremena.

Sudar svjetova

Spojile se dvije tvrtke.

U jednoj se radi “po špagi”. U osam sati ujutro, pali se računalo, svi sjedaju i počinju raditi, a kava se pije usput. Ljudi su toliko zaokupljeni poslom da ne dižu glavu s računala. Telefon stalno zvoni, dinamično je. Tako radi i direktor. Imaju sjajne rezultate.

Preko reda kod doktora

Svojevremeno sam kao visoko rangirana i visoko plaćena direktorica imala zaista zavidno visoku osnovicu na koju je firma za mene plaćala zavidno visok doprinos za zdravstveno osiguranje, toliko visok da si „mog’o pol bolnice kupit“. Ali, u slučaju da dobiješ gripu, idi u čekaonicu i čekaj s dvadeset umirovljenika ili osoba na bolovanju na svoj red. I obično si prehodao i gripu i prehladu, pokvarenih zubiju kao u priči i slično.

Menadžeri uništivači

Poduzetništvo i uspjeh

U jednoj popularnoj ozbiljnoj televizijskoj informativnoj emisiji na temu kriznog menadžmenta i odgovornosti za krizu u kojoj se nalazimo, poduzetnicima iz prakse lekcije je dijelio nitko drugi no akademski teoretičar koji praksu nije već godinama okusio. Reakcije poduzetničkog miljea bile su ogorčene, i na izrečeno u emisiji i na izbor gostiju:

Teorija i kolokvij

Praktične vještine

Čovjek sam iz prakse koji ne filozofira i ne  teoretizira, već brzo  i učinkovito u neidealnim uvjetima donosi svakodnevne odluke. I dođe mi drugi nećak, sav  jadan,  da  mu  teško  ide  učenje managementa,  jednoga  od  predmeta na  jednoj od visokih poslovnih  škola.