Gluha žaba

Gluha žaba

Utrkivala se grupa žaba. Pobjednik tog natjecanja trebao se popeti do vrha jednog glatkog i skliskog stupa. Publika je na sav glas izražavala svoje nepovjerenje u mogućnost izvedbe tog zadatka i djelovala destimulirajuće na natjecatelje. Malo-pomalo, sve su žabe posustale i odustale.

Jedna je žaba ipak ostvarila cilj i pobijedila. Kada su ju zapitali kako je to postigla, primijetili su da ona ništa ne čuje. Budući da je bila gluha, nije čula niti komentare iz publike i mogla se usredotočiti na postizanje cilja.

Uspjeh

Posjetila sam svojedobno vrlo uspješnog strica u Beču koji je sam, ni iz čega, svojom marljivošću i odgovornošću, izgradio poslovno carstvo. Zadivljena, upitah ga: “Striče, što je potrebno za ovakav uspjeh?” “Sreća”, odgovorio je stric.

Snuždila sam se na te riječi jer, ako je sreća bitna, jadni mi. Na to ne možemo utjecati. Vidjevši moje tužno lice, stric se nasmijao i rekao: “Ne, ne treba sreća (malo, možda), već marljivost i praktična inteligencija (Fleiss und praktische Intelligenz).” Ne apstraktna, teoretska inteligencija, već praktična – primjenjiva u praksi.  To me obradovalo, jer sam vjerovala da posjedujem upravo te dvije karakteristike. I obistinilo se, uspjeh je došao s marljivošću i praktičnošću bez previše teoretiziranja.

Ne sijeci granu na kojoj sjediš

Ne sijeci granu na kojoj sjediš

Poduzetni, vrijedni, pametni, vitalni, pošteni, lokomotive društva, oni koji krče snijeg (a njih navodno ima maksimalno do 20% u jednoj populaciji),  najdragocjeniji su i najrjeđi hrvatski potencijal, koji treba poštovati, cijeniti i pomagati mu, a ne mu odmagati, ponižavati ga, ucjenjivati i iscrpljivati zahtjevima i porezima do krajnjih granica.

Radnici naprijed

Radnički standard

Ovo mi je ispričao djedov brat, sjedokosi starac koji je još kao mlad, 30-ih godina prošlog stoljeća, emigrirao u Ameriku i proveo tamo veći dio svojeg dugog radnog vijeka.

”Uđem ja pod pauzom u radničkom odijelu u dućan kupiti gablec. Veliki red kod blagajne. Stanem na kraj. Kad ono, najednom se nekoliko ljudi u redu, mahom žena i starijih osoba, odmakne i propusti me ispred sebe riječju, ‘odite naprijed.’ Ostanem zapanjem, pa na svojem, tada još lošem engleskom, zapitam, ‘a zašto, kako to da me puštate?’

Neposlušna

Priča direktor:
Voditeljica komercijale je zgodna ženska. I pametna, ali neposlušna. Kako samo može odoljeti mojim čarima? Pa sve sam do sada mogao imati. Baš je nezgodna. Pokušavam ju omekšati. Ne dajem joj godišnji u terminima koje traži, zahtjevam od nje da se upisuje u evidencijsku vremensku listu. Ali, ona je žilava i ne da se slomiti.

Paštete i kabeli

Prolazim novootvorenim mega-dućanom prema blagajni: s lijeve strane paštete, s desne strane kablovi za struju. Otvoren je i odjel za građevinu, samo tamo muškarci prije izgube ostatak kose na glavi nego što nađu nekog trgovca.

Vidim kako jedan kupac skida naljepnicu s 10-metarskog kabla i  lijepi ju na 50-metarsku robu. Varam ja tebe, varaš ti mene. Oko za oko, zub za zub.  Blagajnički sustavi su ionako loše kvalitete i ne prepoznaju tu vrstu prijevare.

Svako zlo za neko dobro

Prošlo je 40 godina. Čovjek u septičkoj jami je strpljivo čekao. Međutim, njegovo raspoloženje je svakim danom postajalo sve lošije. Sve češće su mu dolazile misli da je ipak trebao poslušati onaj glas koji ga je prije 40 godina usmjeravao da je tamo gore bajkovito. Sada je prekasno za bilo kakve promjene.

Jednog dana, razina vode u jami se počela dizati. Namjesto iščekivanja, stupila je lagana panika koja je jačala kako se voda približavala grlu. Odjednom je strah od smrti postao veći od straha od promjene i nevjerice. Ili će se utopiti, ili će preživjeti. Čovjek skupi sve mrvice hrabrosti i otvori poklopac. Zabljesne ga svjetlost. Činilo mu se da će oslijepiti. Nije bilo vremena za razmišljanje.

A moj limeni ljubimac?

A moj limeni ljubimac?

Priča mi znanica:
Više nemam gdje parkirati u svojoj ulici! Počeli su ugrađivati stupiće u nogostupe. I to s obje strane. Nećemo valjda dogurati kao oni u Japanu. Tamo smiješ kupiti novi auto samo ako dokažeš da posjeduješ parkirno mjesto ili garažu. Jučer sam srela radnike dok su izvodili te radove i pitala ih kome ovo možemo zahvaliti.

Dobrodošao u svijet odraslih

Sin: Izgubio sam zdravstvenu.
Majka: Sine, to je drugi put u ovoj godini!
Sin: Ma znam, ali što ću sada?
Majka: Reći ću ti kuda treba ići, pa ćeš to sve sam obaviti.
Sin: Ne da mi se. Daj ti.
Majka: Nažalost nemam vremena. Osim toga, šesnaest ti je godina i to će ti biti dobro iskustvo.

Rizik odluka

Rizik odluka

A: Ne izlazim na sljedeće izbore. Morao bih izabrati od svih zala manje zlo.
B: I što je u tome loše?
A: Malo zlo će dolaskom na vlast postati veliko.
B: Možda. Reci mi, živimo li u savršenom svijetu?
A: Naravno da ne. To svatko zna. Ali ja ne želim birati između većeg i manjeg zla. Želim birati dobro. Samo se nigdje ne nudi!

Dvosmjerna ulica

EU - zlatna koka?

– Mama! – zaviče Hrvatska.
– Što je kćeri? – pita majka Europska Unija.
– Trebam novaca!
– Kćeri draga, zar još nisi otvorila onu internetsku stranicu o kojoj sam ti govorila prije nekog vremena?
– To mi je prenaporno! – zakoluta očima malena Hrvatska.

Odgajamo primjerom

Hodam nogostupom. Ispred mene kroči žena koja je upravo parkirala auto. Za ruku drži sina od svojih devet godina. Jedna djevojka u brzom hodu prolazi pored nje i kaže joj:
– Zauzeli ste dva mjesta sa svojim autom.
Pogledam prema parkiralištu, i zaista: njen auto stoji točno na crti koja razdvaja dva parkirna mjesta. Zainteresiram se za cijelu situaciju u promatram koja će biti ženina rekacija. Sin ju upitno pogleda. Ona mu odmahne rukom u stilu “ma nema, veze” i kaže mu:

Hoću i ja

Sin: Koja nepravda, izgleda da ćemo ipak krenuti s polugodištem 12.1., dok druge škole neće.
Majka: Zar vaša škola nema centralno grijanje na plin?
Sin: Imamo kotlovnicu koja grije na ulje.
Majka: I zašto bi to bila to nepravda?
Sin: Učenici drugih škola će doma spavati, a mi moramo učiti!
Majka: Baš je nepravda što ćete imati priliku učiti, dok će drugi pustiti mozak na pašu!

Istinite laži

– Ne mogu vjerovati! – prasnem u smijeh, a suputnici me začuđeno pogledaju.
– Pogledajte natpis na kamionu koji vozi ispred nas „Što više kupite, to više štedite“

Vozimo se dalje…
– A pogledaj sad ovo „Kupite dva, dobijete tri“, pročitam poruku s plakata pokraj ceste

Istina jest: štedim ako ne kupujem; ako dobijem tri onda je cijena trećeg komada uračunata u prva dva. Točka. Kad se laž ponovi desetak puta postaje – istina?