Diskriminacija pušača

Imam prijateljicu, pušačicu. I priča mi: “Zamisli, budem ti ja pozvana na intervju za posao i sve dobro prođe, dok ne dođe pitanje oko cigarete. Pita poslodavac, pušim li. Ja, jasno, neću lagati i kažem – pušim. A on će na to: ’E, onda ništa, za pušače u ovom uredu nema mjesta’. Zamisli ti gada diskriminatornog, ne znam da l’ bih ga mogla tužiti za diskriminaciju”.

Ja, nepušačica, šutjela sam i u sebi mislila da je čovjek pametan, jer što će mu zaposlenik koji svaki sat mora udahnuti dim cigarete, jer inače nije za posao. Ni ja je ne bih zaposlila. Ali nisam je htjela dodatno obeshrabriti, pa sam šutjela. Možda nisam trebala šutjeti, možda sam ipak trebala izreći svoj stav i pomoći joj u sagledavanju realnosti.

Pušači i pčele radilice

Oglasi tvrtka da svaki zaposlenik koji želi steći stručnu licencu ima pravo na dva dana godišnjeg odmora za učenje. No, ne mogu svi uzeti ista dva dana. Najbolji je par dana  petak i ponedjeljak, jer se time dobiju puna četiri dana nesmetanog učenja. Načelo je bilo “tko prvi, njemu djevojka”.

Lukavi Pero

Priče su priče, a ne stvarnost? Da bar!

Gospodin Treni, trener košarkaškog kluba, bira mlade košarkaše. I Pero se javi na audiciju ali ne prođe. Borben i svadljiv, inzistira da mu se objasni zašto nije prošao. Čak prijeti tužbom. Klub je popusti i pokaže mu rezultate selekcije. Vidjevši da je, među ostalim jedan od glavnih razloga odbijenice i njegova visina (nije dovoljno visok) odluči tužiti klub za diskriminaciju. Treni je bio siguran da će spor zbog njegove bizarnosti dobiti.

Diskriminacija

Priča mi znanica, blizu četrdesetih godina, sklona neradu, da se natjecala za radno mjesto u komercijali jedne tvrtke u stranom vlasništvu i da nije prošla. Ja joj usput rekoh da većina tvrtki u stranom vlasništvu daje prednost mladom kadru.  Moja je znanica skočila uzviknuvši da je to bezobrazluk, te da bi ih mogla tužiti za diskriminaciju.

U sebi sam pomislila da je  s takvim stavom ni ja ne bih zaposlila. Osoba poput nje počela bi se buniti prije nego što sjedne prvi dan za svoj stol. Osim toga, ta priča o diskriminaciji otišla je predaleko. Nalikuje mi na priču o neuglednoj djevojci koja je došla na manekenski kasting i nije prošla jer su uzimali samo mršave i lijepe, pa je zato tužila organizatora za diskriminaciju.  Nije moguće da je linija između slobode izbora i diskriminacije tako tanka. Ili se pojam diskriminacije, potaknut sve većim naglašavanjem ljudskih prava, počeo sve više zloupotrebljavati.