Paštete i kabeli

Prolazim novootvorenim mega-dućanom prema blagajni: s lijeve strane paštete, s desne strane kablovi za struju. Otvoren je i odjel za građevinu, samo tamo muškarci prije izgube ostatak kose na glavi nego što nađu nekog trgovca.

Vidim kako jedan kupac skida naljepnicu s 10-metarskog kabla i  lijepi ju na 50-metarsku robu. Varam ja tebe, varaš ti mene. Oko za oko, zub za zub.  Blagajnički sustavi su ionako loše kvalitete i ne prepoznaju tu vrstu prijevare. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Istinite laži

– Ne mogu vjerovati! – prasnem u smijeh, a suputnici me začuđeno pogledaju.
– Pogledajte natpis na kamionu koji vozi ispred nas „Što više kupite, to više štedite“

Vozimo se dalje…
– A pogledaj sad ovo „Kupite dva, dobijete tri“, pročitam poruku s plakata pokraj ceste

Istina jest: štedim ako ne kupujem; ako dobijem tri onda je cijena trećeg komada uračunata u prva dva. Točka. Kad se laž ponovi desetak puta postaje – istina?

Zimmer frei

Mate dobije povoljan kredit i sagradi apartman. Vidi to Stipe, pa krene i on graditi. Gleda Frane njih dvojicu, zaduži se i evo još jednog apartman-poduzetnika. Ivek iz Krapine obavlja zidarske radove i misli: Kad mogu oni, mogu i ja. Uzme kredit, i poduzetništvo može početi. Evo ih tamo, na glavnoj cesti, u špici sezone. Stoje s kartonima „Zimmer frei“ u ruci. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Rukometaši

Novinar: Kako biste opisali način na kojem opstajete na tržištu?
Poduzetnik: Hvatamo lopte.
Novinar: Ne razumijem.
Poduzetnik: Gledamo što rade drugi i radimo isto. Ponekad uspije, ali nekad i ne.
Novinar: Jeste li zadovoljni takvim stanjem?
Poduzetnik: Naravno da nismo. Što možemo, treba preživljavati!
Novinar: Što biste, po vašem mišljenju, trebali promijeniti?
Poduzetnik: Zašto bismo išta mijenjali? Pa svi rade isto.

Nostalgija

Željko: Uh, da mi se vratiti u osamdesete!
Dario: Ne znam baš. Jel’ ti to plačeš za prošlošću?
Željko: Daj se sjeti. Kakav je to život bio! Nitko nam nije visio nad glavom. Uvijek smo mogli skoknuti iz ureda nešto obaviti.
Dario: Da, sjećam se dobro.
Željko: A kad smo za vrijeme radnog vremena sreli poznanika, pala je obavezna kavica. Šef nije kljucao i mjerio vrijeme koliko izbivaš iz ureda. Eh!
Dario: Kakav je bio taj tvoj šef?
Željko: Bio je super. Skoro nikad nije bio u uredu. Svo vrijeme provodio je na sastancima i službenim ručkovima.

Kud’ svi, tud’…

Apartman-poduzetnici

Apartman-poduzetnici

Zadar, Radio Donat, 26. lipnja 2008., devet sati: “Guten Morgen liebe Hörer, hier sind die neuesten Nachrichten… und nun das Wetter… und nun die Kurzmeldungen für unsere Touristen aus Kroatien…”.

Ne, nije zabuna, još ste u Republici Hrvatskoj. Samo što se osim naziva države puno toga promijenilo – vladaju tržišni uvjeti. A to rezultira time da većina žitelja govori njemački jezik. Hrvatski se čuje samo tu i tamo. Ono što nisu uspjele sve dosadašnje vlade, to ćemo učiniti mi, glasači, stado plavuša (= ovce), sami. Kako, zašto, zbog čega, s kim, s čim? Pročitaj ostatak ovog unosa »

Najveće društveno dobro

Na jednome skupu iznijela sam svoje, prilično radikalne, stavove. Primjerice, stav o odgovornosti za vlastite postupke bez obzira na posljedice kao osnovnoj i najpozitivnijoj karakteristici tržišne ekonomije. Stav da parazitizam koči one najbolje u razvoju njihovih mogućnosti, te stav da je maksimizacija profita najveće društveno dobro, naravno, u okvirima društveno odgovornog ponašanja. Pročitaj ostatak ovog unosa »