Rok – državni neprijatelj

Vlada: Znamo da je obećani rok za isplatu zaostatka umirovljenicima prekoračen za dva tjedna. Poručujemo svima da ne brinu.

Porezni obveznik: Poštovani, sukladno Zakonu o upravnom postupku vaša ustanova, trebala mi je odgovoriti u roku od 4 tjedna od primitka moje žalbe.

Zimmer frei

Mate dobije povoljan kredit i sagradi apartman. Vidi to Stipe, pa krene i on graditi. Gleda Frane njih dvojicu, zaduži se i evo još jednog apartman-poduzetnika. Ivek iz Krapine obavlja zidarske radove i misli: Kad mogu oni, mogu i ja. Uzme kredit, i poduzetništvo može početi. Evo ih tamo, na glavnoj cesti, u špici sezone. Stoje s kartonima „Zimmer frei“ u ruci.

Rukometaši

Novinar: Kako biste opisali način na kojem opstajete na tržištu?
Poduzetnik: Hvatamo lopte.
Novinar: Ne razumijem.
Poduzetnik: Gledamo što rade drugi i radimo isto. Ponekad uspije, ali nekad i ne.
Novinar: Jeste li zadovoljni takvim stanjem?
Poduzetnik: Naravno da nismo. Što možemo, treba preživljavati!
Novinar: Što biste, po vašem mišljenju, trebali promijeniti?
Poduzetnik: Zašto bismo išta mijenjali? Pa svi rade isto.

Cigla

Ivan: Hej. Kako si, što ima novo?
Ante: Otvaram firmu.
Ivan: Čestitam. Kada počinješ?
Ante: Upravo gledam oglase. Prvo ću kupiti poslovni prostor.
Ivan: Kako ćeš to financirati?
Ante: Za polovicu imam ušteđevine, a za polovicu ću tražiti kredit od banke.
Ivan: Ti dakle ozbiljno namjeravaš sav svoj novac ulupati u ciglu?
Ante: Ali to je sigurna investicija. Ako ne krene, uvijek mogu prodati. Ako krene, ostat će mojoj djeci.
Ivan: Meni to izgleda kao da igraš rulet. Pola staviš na crno, pola na crveno. Ništa ne gubitš, ali niti ništa ne dobivaš. Čemu onda sva muka?
Ante: Nešto moram raditi!

Ptica trkačica

Damir: Drago mi je što te vidim. Vidim. Zračiš. Što se događa?
Mario: Idem u jedan biznis.
Damir: Jesi li već kupio poslovni prostor?
Mario: Nisam lud. Idem u zakup. Svu ušteđevinu ću uložiti u obrtna sredstva, da se novac brzo kreće i oplođuje.
Damir: Ali onda ništa nije tvoje.

Lokomotive i vagoni

Brane: Krenuo sam prije dvije godine u poduzetništvo pun elana, ideja i entuzijazma.
Darko: Kako je išlo?
Branko: Katastrofa. Da mi je netko rekao da je to tako teško, ne bih niti počinjao.

Ima ekonomske računice

Reza: Dobar dan gospođo, imate li prazan apartman?
Luce: Imam, upravo jedan.
Reza: Mi bismo ga možda unajmili, ali samo na 3 noći. Koliko tražite?
Luce: Normalna cijena je četiristo kuna.
Reza: Mogli bismo platiti dvjesto pedeset kuna za jednu noć.

Ne talasaj

Ne talasaj

Mirna: Ajme što je hladna voda!
Ivana: Plivaj po površini, toplije je.
Mirna: Gle onog bedaka, on čak roni!
Ivana: Zbilja nije normalan.
Mirna: Hej, zar vama nije hladno kad ronite?
Nepoznati plivač: Samo u prvim trenucima. Tamo dolje je tako zanimljivo i svašta se može vidjeti. Malo pretrpim i onda dođe nagrada.
Mirna: Hm, nema veze. Ja ću ipak ostati na površini. Sigurno je sigurno.
Ivana: Samo da ne krenu valovi. Ajme, onda ćemo i mi morati zaroniti!

Gluha žaba

Gluha žaba

Utrkivala se grupa žaba. Pobjednik tog natjecanja trebao se popeti do vrha jednog glatkog i skliskog stupa. Publika je na sav glas izražavala svoje nepovjerenje u mogućnost izvedbe tog zadatka i djelovala destimulirajuće na natjecatelje. Malo-pomalo, sve su žabe posustale i odustale.

Jedna je žaba ipak ostvarila cilj i pobijedila. Kada su ju zapitali kako je to postigla, primijetili su da ona ništa ne čuje. Budući da je bila gluha, nije čula niti komentare iz publike i mogla se usredotočiti na postizanje cilja.

Ogrlica od graška

Hrvatski turizam

Svake godine, na kraju turističke sezone, počinje prebrojavanje. Međutim, dok druge zemlje poput Francuske nižu bisere, mi radimo ogrlicu od graška. Zašto? Još uvijek smo zatočeni u zamci rudimentarne statistike u kojoj nas zanima broj turista i ostvarenih noćenja. To je dobar materijal za bombastične vijesti. Brojke koje se objavljuju u milijunima su, što uvijek dobro zvuči.