Izjednačavanje krivnje

U sukobu, bez obzira o kojem se radilo, najlakše je ne zauzeti stranu. Takvi, koji izbjegavaju zauzeti stranu, uvijek nađu argumente koji obje sukobljene strane izjednačavaju u njihovoj krivnji. Relativiziraju.

Ali treba zauzeti stav. Zauzimanje i izricanje svoga stava hrabar je čin koji zahtijeva ne samo hrabrost već i promišljanje, angažiranost, izlaganje samoga sebe riziku greške, gubljenju simpatija i prijatelja te kritici. Daleko je lakše  relativizirati, izjednačiti (socijalistički specijalitet) – ispadneš velikodušan, demokratičan, pametan. Dok one, koji zauzmu stav, vrlo lako možeš okarakterizirati kao zatucane,  nacionaliste, šoviniste, gramzljivce i okititi ih raznim drugim nepoželjnim imenicama. Ne zauzeti stav tako je ugodno, nikome se ne zamjeriš, ne izazivaš polemike, ne moraš se mučiti pitanjima jesi li u pravu ili ne, ne moraš argumentirati svoj stav.

Dogodilo mi se jednom u mojoj menadžersko-direktorskoj praksi da su se djevojke  (tajnice) „počupale“. Sukob je eskalirao u toj  mjeri da je bilo vikanja, naguravanja, suza, „tužakanja“. Morala sam se umiješati. Kada bi situacija zaista bila crno-bijela, ne bi bio problem zauzeti stav. Ali svaka strana ima svoje legitimne argumente i upravo u tome leži teškoća zauzimanja stava.

Ipak je na kraju krajeva netko barem malo „krivlji“ i to treba otkriti, odrediti. To znači da će jedna strana biti razočarana. Kako je završilo? U biti sukoba tajnica bila je netrpeljivost manje nadarenih prema nadarenoj. Naime, jedna od tajnica iskakala je radinošću, pameću, ljepotom i finoćom. Ova druga fronta jedva je dočekala prvi ”kiks” te darovite kako bi je orkestralno napale i ocrnile. Kako nisam reagirala ispravno i na vrijeme, darovita je otišla iz tvrtke, ne mogavši podnijeti teror lošijih.

Zašto ne volimo kapitalizam?

Privremeni menadžer

Privremeni menadžer

Zašto velika većina kod nas ne voli, dapače mrzi kapitalizam? Zato jer on naglašava osobnu odgovornost, daje dobrima prednost – kao i u športu. Tko osvaja medalju? Spori trkač dobrog srca ili najbrži? Jasno, najbrži. Ali, šport je šport i tu se svi igramo, kako oni na terenu, tako i mi navijači na klupama. Ali, kada se to preslika u stvarni život, pa dobar, obrazovan, vitalan, poduzetan dobije više novca, slave, priznanja, zdravlja – e, to je već teško gledati! Jer, učili su nas u socijalizmu da smo svi jednaki, i da bez obzira na osobni doprinos zaslužujemo isto. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Lukavi Pero

Priče su priče, a ne stvarnost? Da bar!

Gospodin Treni, trener košarkaškog kluba, bira mlade košarkaše. I Pero se javi na audiciju ali ne prođe. Borben i svadljiv, inzistira da mu se objasni zašto nije prošao. Čak prijeti tužbom. Klub je popusti i pokaže mu rezultate selekcije. Vidjevši da je, među ostalim jedan od glavnih razloga odbijenice i njegova visina (nije dovoljno visok) odluči tužiti klub za diskriminaciju. Treni je bio siguran da će spor zbog njegove bizarnosti dobiti. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Harvardovci

Naši teoretičari pravdaju sistem obrazovanja u kojemu je praksa gotovo nepoznati pojam, činjenicom da mnogi (?) naši studenti uspijevaju doći do uvaženih sveučilišta kao što je npr. Harvard. Pročitaj ostatak ovog unosa »