A moj limeni ljubimac?

A moj limeni ljubimac?

A moj limeni ljubimac?

Priča mi znanica:
Više nemam gdje parkirati u svojoj ulici! Počeli su ugrađivati stupiće u nogostupe. I to s obje strane. Nećemo valjda dogurati kao oni u Japanu. Tamo smiješ kupiti novi auto samo ako dokažeš da posjeduješ parkirno mjesto ili garažu. Jučer sam srela radnike dok su izvodili te radove i pitala ih kome ovo možemo zahvaliti. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Tko je pametniji?

Pastir čuva na proplanku veliko stado ovaca. Ispred njega stane limuzina iz koje izađe muškarac u skupocjenom odjelu s laptopom u ruci i predloži
– Predlažem vam okladu. Izračunat ću koliko ovaca ima u vašem stadu. Ako izračun bude točan dat ćete mi jednu ovcu.
– Dogovoreno – odvrati pastir. Nije niti on naivan. Zna da sve ovce nisu u vidokrugu. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Rok – državni neprijatelj

Vlada: Znamo da je obećani rok za isplatu zaostatka umirovljenicima prekoračen za dva tjedna. Poručujemo svima da ne brinu.

Porezni obveznik: Poštovani, sukladno Zakonu o upravnom postupku vaša ustanova, trebala mi je odgovoriti u roku od 4 tjedna od primitka moje žalbe. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Dragi susjedi

Jadranka: Susjeda, budete mi potpisali suglasnost da na svojoj terasi izgradim dvije sobe?
Nada: Nema problema.

Nakon pola godine:
Elizabeta: Susjeda, trebamo za našu bebu dodatan prostor, hoćete nam potpisati suglasnost da dio predvorja zagradimo i proširimo stambeni prostor?
Nada: Naravno. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Običajna kultura

Hans: Upravo sam potpisao sve papire o osnivanju poduzeća ovdje u Hrvatskoj.
Robert: Hrabro. Zar ne znaš kako se ovdje radi? Nitko nikome ne plaća. Svi se uzajamno varaju.
Hans: Čuo sam.
Robert: Veleprodaji je najvažniji rabat. Moraš napraviti cjenik s tablicom rabata.
Hans: Zašto tako? Pročitaj ostatak ovog unosa »

Nostalgija

Željko: Uh, da mi se vratiti u osamdesete!
Dario: Ne znam baš. Jel’ ti to plačeš za prošlošću?
Željko: Daj se sjeti. Kakav je to život bio! Nitko nam nije visio nad glavom. Uvijek smo mogli skoknuti iz ureda nešto obaviti.
Dario: Da, sjećam se dobro.
Željko: A kad smo za vrijeme radnog vremena sreli poznanika, pala je obavezna kavica. Šef nije kljucao i mjerio vrijeme koliko izbivaš iz ureda. Eh!
Dario: Kakav je bio taj tvoj šef?
Željko: Bio je super. Skoro nikad nije bio u uredu. Svo vrijeme provodio je na sastancima i službenim ručkovima.

Uspjeh

Posjetila sam svojedobno vrlo uspješnog strica u Beču koji je sam, ni iz čega, svojom marljivošću i odgovornošću, izgradio poslovno carstvo. Zadivljena, upitah ga: “Striče, što je potrebno za ovakav uspjeh?” “Sreća”, odgovorio je stric.

Snuždila sam se na te riječi jer, ako je sreća bitna, jadni mi. Na to ne možemo utjecati. Vidjevši moje tužno lice, stric se nasmijao i rekao: “Ne, ne treba sreća (malo, možda), već marljivost i praktična inteligencija (Fleiss und praktische Intelligenz).” Ne apstraktna, teoretska inteligencija, već praktična – primjenjiva u praksi.  To me obradovalo, jer sam vjerovala da posjedujem upravo te dvije karakteristike. I obistinilo se, uspjeh je došao s marljivošću i praktičnošću bez previše teoretiziranja.