Ogrlica od graška

Hrvatski turizam

Hrvatski turizam

Svake godine, na kraju turističke sezone, počinje prebrojavanje. Međutim, dok druge zemlje poput Francuske nižu bisere, mi radimo ogrlicu od graška. Zašto? Još uvijek smo zatočeni u zamci rudimentarne statistike u kojoj nas zanima broj turista i ostvarenih noćenja. To je dobar materijal za bombastične vijesti. Brojke koje se objavljuju u milijunima su, što uvijek dobro zvuči.

Ponekad zaluta usamljeni zabrinuti komentar kako ti silni gosti vrlo malo troše. Istina, naši dragi gosti iz Njemačke, u kojoj je sada kriza na tržištu rada, nisu fatalistički nastrojeni kao mi Hrvati. Ne žive od danas do sutra, već planiraju i financijska sigurnost im je na prvom mjestu liste prioriteta pa su stisnuli svoje, ionako stisnute, novčanike. Ali, kako onda objasniti činjenicu da ti isti turisti, kada dođu na Azurnu obalu, potroše nekoliko puta više. U čemu je stvar?

Francuzi, nije šala, vidjela sam svojim očima, čak šamponiraju i lašte svoje svijetleće cestovne putokaze na raskrižjima. To rade zato da bi se turisti mogli bolje snalaziti u prometu. Na plažama elitnih hotela u Cannesu svako jutro mali vrijedni imigranti grabljama oblikuju ornamente na pijesku. Kada sam to vidjela, prva mi je pomisao bila da se radi o perverziji koja ničemu ne služi jer za sat vremena tih ukrasa, zahvaljući nožicama gostiju, više neće biti.

Međutim, smisao je u sljedećem: gostu koji plati 500 € za jednu noć Uprava hotela želi pružiti, između ostalog, i onaj jedan kratak trenutak ugodnog iznenađenja. Time se gostu šalje poruka da je poseban i da je hotel spreman učiniti sve da gosta zadivi i pridobije za ponovni povratak. Ne trebam ni spominjati raznovrsnost francuske gastronomije, dok kod nas sve vrvi od turskih specijaliteta i nemaštovitog  bacanja riba na gradele. Što radi Francuska? Niže bisernu ogrlicu.

Prije nekoliko godina, vozeći se od Dubrovnika do Zagreba, svratila sam  do Crvenog i Modrog jezera u Imotskom. Da je Imotski kojim slučajem u Francuskoj, tamo bi se već slijevale rijeke turista. Prolazeći uz Peručko jezero, kombinacija svijetloplavog modrila vode i zemlje crvenice koja ga okružuje, naprosto me je ushitila. U mašti sam vidjela stada rasnih konja kako trče po tim nestvarnim prostranstvima. I pomislih: što bi kalifornijski poduzetnici iz te divljine napravili…! Kad ono – pustoš, nigdje ničega.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: