Diskriminacija

Priča mi znanica, blizu četrdesetih godina, sklona neradu, da se natjecala za radno mjesto u komercijali jedne tvrtke u stranom vlasništvu i da nije prošla. Ja joj usput rekoh da većina tvrtki u stranom vlasništvu daje prednost mladom kadru.  Moja je znanica skočila uzviknuvši da je to bezobrazluk, te da bi ih mogla tužiti za diskriminaciju.

U sebi sam pomislila da je  s takvim stavom ni ja ne bih zaposlila. Osoba poput nje počela bi se buniti prije nego što sjedne prvi dan za svoj stol. Osim toga, ta priča o diskriminaciji otišla je predaleko. Nalikuje mi na priču o neuglednoj djevojci koja je došla na manekenski kasting i nije prošla jer su uzimali samo mršave i lijepe, pa je zato tužila organizatora za diskriminaciju.  Nije moguće da je linija između slobode izbora i diskriminacije tako tanka. Ili se pojam diskriminacije, potaknut sve većim naglašavanjem ljudskih prava, počeo sve više zloupotrebljavati.

Izbori

Narode, stegni remen

Novinar Krešimir Kovačić, sin književnika Ante Kovačića, zabilježio je jednu zgodu iz Krapine prateći kao novinar korteširanje (predizborna kampanja) prije prvog svjetskog rata. Najoriginalniji kandidat bio je mjesni, izuzetno korpulentan trgovac, koji se biračima predstavio transparentom “zadržite nas debele na vlasti, jer smo jeftiniji od ovih izgladnjelih koje tek morate utoviti”. Svaka sličnost s današnjim događanjima je slučajna.

Siromaštvo

Nazočila sam zanimljivoj diskusiji sociologa i prosječno obaviještene osobe. Polemika je počela  monologom sociologa o sveopćem siromaštvu stanovništva (kopanje po kontejnerima i sl.). Sociolog je u svome monologu krenuo od usvojenih demagoških stereotipa da naša nacija grca u siromaštvu. Međutim, sociolog nije znao dati smislen odgovor na sljedeće činjenice:

Je li nekad bilo bolje?

Često slušamo kako je nekad bilo bolje, zaboravljamo da je telefon bio luksuz na koji se čekalo desetljećima i to uz velike osobne uplate, a kada su stigle Škode, čekalo se u redu po nekoliko dana. Čitava plaća odlazila je na gojzerice ili  drvenu dasku-dvije. Golf se smatrao glavnim zgoditkom na lutriji. Subotom je po stotinu ljudi čekalo Večernji kako bi mogli biti prvi u potrazi za podstanarskim smještajem. Danas se takav smještaj nudi.

Zdravstvena reforma

Slušamo salve nezadovoljstva uvođenjem 15 kuna „harača“ za lječničke preglede. Malo dublji uvid u problematiku dovodi nas do sljedećeg:

Kontribucijska marža ili ako si dužan, peri podove

Kako pokriti troškove

Naše tečajce uporno podučavamo konceptu graničnog doprinosa, marginalne kontribucije ili doprinosa pokriću fiksnim troškovima (Contribution margin, Deckungsbeitrag) kao krucijalnom konceptu (mrskog nam) kapitalizma. A ja bih rekla i najhumanijem. O čemu se radi?

Svoje dvorište čuvam, za tuđe nije me briga

Sjećam se jedne TV emisije i diskusije između  vlasnika diskoklubova i bivšeg ministra unutarnjih poslova o djeci maloljetnicima koja na užas svojih roditelja kasno izlaze i ostaju u diskoklubovima do u sitne sate. Pitanje je bilo zašto diskoklubovi moraju raditi tako kasno. Zašto se na ples ne bi išlo, recimo, od 20 do 23 sati. Zašto to mora biti od 24 sata nadalje?

Galantnost s tuđim novcem

Banke i krediti

Posjetila sam, kao član bankarskog tima, pogon na istoku zemlje. Banke dale neosiguran veliki desetomilijunski kredit mladom, nadobudnom tzv. poduzetniku. Umjesto u opremu, tzv poduzetnik kupio je super skupi srebrni mercedes i izgradio upravnu zgradu od mramora i stakla.

Osim bankama, dugovao je desetine milijuna kuna i dobavljačima. Usprkos dugu od 10 i više milijuna eura, nije ga napuštalo dobro raspoloženje, poslovni hedonizam i samouvjerenost (čitaj: bahatost).

Živjela emancipacija – dolje s njom

Emancipacija

Nedavno me je jedan doktor znanosti izrekavši gorku istinu slatko nasmijao.  “Mene je majka naučila kuhati, a mogu i oprati suđe bolje od bilo koje žene.  S druge strane žene se natječu u svim sportovima i žele postići brzine muškaraca. Žene i muškarci natječu se za iste stvari.” Kaže: “I zato se nisam ženio. Što će mi dupliranje vještina?”

Polnoćka

Vrati se Gogica bijesna s polnoćke u jednoj prigradskoj crkvi. Protivno elementarnim crkvenim pravilima, nekoliko prvih redova klupa bilo je prazno uz oznake „rezervirano“, a misa je započela sa zakašnjenjem, što se nikada nije dogodilo u povijesti te crkve. Čekao se dolazak tajkuna, njegove obitelji i pratnje iz obližnjeg dvorca. Tipično feudalni oblik ponašanja. Vraćanje 200 godina unatrag. Ogorčeni vjernici smatraju da im se župnik treba ispričati i obećati da se ovakva diskriminacija više neće događati. Čak i u  Božjem hramu, gdje bismo svi trebali biti jednaki, tajkuni svima stavljaju do znanja da im pripada poseban status.