Siromaštvo

Nazočila sam zanimljivoj diskusiji sociologa i prosječno obaviještene osobe. Polemika je počela  monologom sociologa o sveopćem siromaštvu stanovništva (kopanje po kontejnerima i sl.). Sociolog je u svome monologu krenuo od usvojenih demagoških stereotipa da naša nacija grca u siromaštvu. Međutim, sociolog nije znao dati smislen odgovor na sljedeće činjenice:

koliko građana, toliko štednih dopozita;

deset puta više skijaša iz Hrvatske (ove godine 150 tisuća) u Austriji nego iz Mađarske čiji je BDP po glavi stanovnika viši od našega, dok je broj osobnih automobila dvostruko manji nego u nas.

Imamo višestruko veći broj SMS poruka nego bilo koja tranzicijska zemlja pa čak i Austrija. Na mobilne telefone troši se više nego na zdravstvo. Najsiromašnije obitelji kojima doniramo novac, zahvaljuju se (i to njeni najmlađi članovi) putem SMS poruka.

Njegov je odgovor na iznesene činjenice bio da su to samo neki, dok većina „kopa po kontejnerima“. Drugim riječima, na argumente bazirane na statističkim podacima, sociolog je odgovarao paušalno, kako se to često radi (sjetimo se demagoških, neargumentiranih i nezrelih odgovora jednog sudionika – političara u nedavnoj emisiji Otvoreno). Priča se o velikoj nezaposlenosti dok mnoge djelatnosti (građevinarstvo, ugostiteljstvo) vape za radnom snagom. Jasno, cvjeta i siva ekonomija, a nadležni guraju glavu u pijesak.

Kada se priča o malim mirovinama, zaboravlja se da mirovina nije isključivi izvor prihoda. U rijetko kojoj zemlji u svijetu (može se nabrojati na prste jedne ruke) umirovljenici mogu spokojno živjeti od svoje mirovine. To sigurno ne mogu u zemlji u kojoj na jednog zaposlenog dolazi skoro jedan umirovljenik (poželjan bi odnos bio na jednog umirovljenika četiri zaposlena).

Mnogi umirovljenici imaju vikendice koje ne žele prodati, velike stanove za koje se ne mogu brinuti, a koje ne žele napustiti i preseliti se u manje, mnogi ne žele novčano opterećivati  svoju djecu. Drugim riječima, smatraju da država treba uskakati i tamo gdje oni ili njihova djeca mogu snositi financijski teret. U takvom sustavu, kakav oni žele, ne bi bilo sredstava za pronatalitetnu politiku, vrtiće, škole, fakultete. Drugim riječima, ne bi se mogla financirati budućnost, već samo prošlost.

Osobno smatram da država (čitaj: porezni obveznici) ne bi trebala financirati one koji bi se mogli sami.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: