Lukavi Pero

Priče su priče, a ne stvarnost? Da bar!

Gospodin Treni, trener košarkaškog kluba, bira mlade košarkaše. I Pero se javi na audiciju ali ne prođe. Borben i svadljiv, inzistira da mu se objasni zašto nije prošao. Čak prijeti tužbom. Klub je popusti i pokaže mu rezultate selekcije. Vidjevši da je, među ostalim jedan od glavnih razloga odbijenice i njegova visina (nije dovoljno visok) odluči tužiti klub za diskriminaciju. Treni je bio siguran da će spor zbog njegove bizarnosti dobiti.

Ali, ima i širokogrudnih sudaca koji razumiju što je diskriminacija i što su ljudska prava, pa su presudili u korist Pere. Peru su morali primiti u klub. Kvario je igru jer nije mogao, znao, nije bio dovoljno visok, a ni dovoljno marljiv ali svaki puta kada ga je Treni htio ostaviti na klupi, Pero je zaprijetio tužbom. I djelovalo je. Pero je igrao skoro svaku utakmicu, a kvalitetni igrači odlazili su jedan za drugim ne mogavši podnijeti takvu nepravdu i nelogičnost. Klub je uglavnom stalno gubio dok nije ispao iz prve pa i iz druge lige.

Proizlazi da je pozitivna selekcija  zapravo diskriminacija, zar ne? Zašto glup i ograničen ne bi vodio tvrtku i državu? Zašto bi ih morali voditi najsposobniji? To je diskriminacija onih obdarenih slabijim sposobnostima. Zašto bi u najboljim košarkaškim klubovima igrali samo visoki i kvalitetni košarkaši? Zar i jedan prosječan igrač nema ista prava kao i onaj vrstan? Čista nepravda. Dolje nepravda, dolje diskriminacija, živjela ljudska prava.

Oglasi

Jedan odgovor to “Lukavi Pero”


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: