Svako zlo za neko dobro

Prošlo je 40 godina. Čovjek u septičkoj jami je strpljivo čekao. Međutim, njegovo raspoloženje je svakim danom postajalo sve lošije. Sve češće su mu dolazile misli da je ipak trebao poslušati onaj glas koji ga je prije 40 godina usmjeravao da je tamo gore bajkovito. Sada je prekasno za bilo kakve promjene.

Jednog dana, razina vode u jami se počela dizati. Namjesto iščekivanja, stupila je lagana panika koja je jačala kako se voda približavala grlu. Odjednom je strah od smrti postao veći od straha od promjene i nevjerice. Ili će se utopiti, ili će preživjeti. Čovjek skupi sve mrvice hrabrosti i otvori poklopac. Zabljesne ga svjetlost. Činilo mu se da će oslijepiti. Nije bilo vremena za razmišljanje.

Zadnjim trunkom snage se odgurne, izađe van i počne trčati glavom bez obzira. Osjećao se ogoljeno i nesigurno. Lažna sigurnost je isčezla. Međutim, počeo je izvirati osjećaj za kojeg je mislio da je nepovratno nestao. Opet je osjećao ruke i noge. Mozak je užurbano radio. Duševna mlitavost je počela isparivati. Počeo je gledati i oko sebe. Onaj glas bio je u pravu.

Što sad, kojim putem poći? Puno nesigurnosti i otvorenih pitanja. Sretne čovjeka, blistavo zadovoljnog. Upita ga: Kuda trebam ići? Što trebam raditi? Gdje ću naći sigurnost?

Odgovor je glasio: U sebi.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: