Dobrodošao u svijet odraslih

Sin: Izgubio sam zdravstvenu.
Majka: Sine, to je drugi put u ovoj godini!
Sin: Ma znam, ali što ću sada?
Majka: Reći ću ti kuda treba ići, pa ćeš to sve sam obaviti.
Sin: Ne da mi se. Daj ti.
Majka: Nažalost nemam vremena. Osim toga, šesnaest ti je godina i to će ti biti dobro iskustvo. Pročitaj ostatak ovog unosa »

Oglasi

Kakvi roditelji – takva djeca

U jednoj privatnoj srednjoj školi, nadobudni i entuzijastični mladi učitelji/profesori organizirali za roditelje svojih učenika redovne tjedne seanse (predavanja, konzultacije) na temu „Kako se nositi s odgojem tinejdžera“. Osim jedne mame (što mislite koje?) od šesto roditelja, nije bilo – ni jednog jedinog zainteresiranog. A kasnije ćemo slušati „Nismo imali prilike, da je država ………….“.

Priča mi mlada profesorica iste škole. Nadobudno i s puno entuzijazma, oformili su mladi profesori grupu pod nazivom „menadžment“. Cilj je bio srednješkolce podučiti tajnama poduzetništva i menadžmenta. Od tristo učenika, javio se za grupu – samo jedan. Za jednoga se grupa nije mogla oformiti, tako da se od ove nadasve dobre ideje odustalo. A kasnije ćemo slušati „država se nije pobrinula da naša djeca …………“, …znate već i sami što.

Instrukcije naše djece

Pita se mama jednog bistrog desetogodišnjeg dečka: „Kakav je to sustav u kojem velika većina djece mora uzimati instrukcije već u osnovnoj školi. Ili je program pretežak ili predavači ne znaju svoj posao, ne vidim treći mogući razlog. Djeca provode sate i sate u školi, potom pišu zadaću ili uče i na kraju moraju još uzimati instrukcije”. Čini li se i vama nelogičnim? Meni da.