Nostalgija

Željko: Uh, da mi se vratiti u osamdesete!
Dario: Ne znam baš. Jel’ ti to plačeš za prošlošću?
Željko: Daj se sjeti. Kakav je to život bio! Nitko nam nije visio nad glavom. Uvijek smo mogli skoknuti iz ureda nešto obaviti.
Dario: Da, sjećam se dobro.
Željko: A kad smo za vrijeme radnog vremena sreli poznanika, pala je obavezna kavica. Šef nije kljucao i mjerio vrijeme koliko izbivaš iz ureda. Eh!
Dario: Kakav je bio taj tvoj šef?
Željko: Bio je super. Skoro nikad nije bio u uredu. Svo vrijeme provodio je na sastancima i službenim ručkovima.

Siguran posao

Đurđa: Kako si?
Mladen: Grozno. Na poslu je prestrašno. Na kapaljku nam isplaćuju zaostatke plaća.
Đurđa: Tražiš li drugdje posao?
Mladen: Ma gdje bi ga tražio, vidiš kakva je situacija!
Đurđa: Dobri radnici su uvijek traženi.
Mladen: Možda, ali ovo je siguran posao.

Tko se boji rada još?

Nina: Pogledaj onaj hotel. Nov novcat, a zjapi prazan.
Sergio: To se kod nas u Italiji ne bi dogodilo. Hajde da pogledamo koliko koštaju sobe.
Nina: Oho, kakve cijene! Netko za to radi cijeli tjedan!

Cigla

Ivan: Hej. Kako si, što ima novo?
Ante: Otvaram firmu.
Ivan: Čestitam. Kada počinješ?
Ante: Upravo gledam oglase. Prvo ću kupiti poslovni prostor.
Ivan: Kako ćeš to financirati?
Ante: Za polovicu imam ušteđevine, a za polovicu ću tražiti kredit od banke.
Ivan: Ti dakle ozbiljno namjeravaš sav svoj novac ulupati u ciglu?
Ante: Ali to je sigurna investicija. Ako ne krene, uvijek mogu prodati. Ako krene, ostat će mojoj djeci.
Ivan: Meni to izgleda kao da igraš rulet. Pola staviš na crno, pola na crveno. Ništa ne gubitš, ali niti ništa ne dobivaš. Čemu onda sva muka?
Ante: Nešto moram raditi!

Ptica trkačica

Damir: Drago mi je što te vidim. Vidim. Zračiš. Što se događa?
Mario: Idem u jedan biznis.
Damir: Jesi li već kupio poslovni prostor?
Mario: Nisam lud. Idem u zakup. Svu ušteđevinu ću uložiti u obrtna sredstva, da se novac brzo kreće i oplođuje.
Damir: Ali onda ništa nije tvoje.

Lokomotive i vagoni

Brane: Krenuo sam prije dvije godine u poduzetništvo pun elana, ideja i entuzijazma.
Darko: Kako je išlo?
Branko: Katastrofa. Da mi je netko rekao da je to tako teško, ne bih niti počinjao.

Kamate

Ponovno razgovaraju klijent (Kli) i trgovac (Trg).

Kli: Dobar dan, čuo sam od jednog kolege iz branše da su kod vas najniže cijene. Ali  priča se također da imate lihvarske kamate.
Trg: Kako to mislite?
Kli: Kažu da za odgodu plaćanja od deset dana zaračunavate kamatu od 2 posto. Pa to je godišnja kamata od sedamdesetdva posto! To ne traže niti kamatari.

Od nule do savršenstva

Razgovor konzultanta (Koni) i poduzetnika (Podi)…

Koni: Na koji način brinete o likvidnosti vašeg poduzeća?
Podi: Skoro sva potraživanja prebijamo s drugim poduzećima.
Koni: Kako planirate kretanje novca u vašem poduzeću?
Podi: Nikako. Nitko ne plaća na vrijeme i zato ne možemo ništa planirati.
Koni: Koliko kupaca imate?

Lancuni

Goga: Dobar dan gospođo, imate li prazan apartman?
Mare: Imam, upravo jedan.
Goga: Mi bismo ga unajmili, ali samo na 3 noći.
Mare: Ali, sad je špica sezone. Obično iznajmljujem na cijeli tjedan.
Goga: Koliko tražite za jedan dan?
Mare: Normalna cijena je četiristo kuna.
Goga: Bojim se da ne možemo toliko platiti.
Mare: Pa neću ja derati svoje lancune za malu cijenu!
Goga: Onda ništa. Oprostite na smetnji. Idemo pitati dalje.

Ima ekonomske računice

Reza: Dobar dan gospođo, imate li prazan apartman?
Luce: Imam, upravo jedan.
Reza: Mi bismo ga možda unajmili, ali samo na 3 noći. Koliko tražite?
Luce: Normalna cijena je četiristo kuna.
Reza: Mogli bismo platiti dvjesto pedeset kuna za jednu noć.