Razmažena

Kao direktor manjeg poduzeća, zaposlila sam jednom kao voditelja administracije mladu, ugodnu ali razmaženu Zagrepčanku. Nakon početnih mjesec-dva (dok je novi još amnestiran i dok se eventualne greške podvode pod termin “uhodavanje”) počelo je s problemima. Razmažena je, žureći se u hedonistički život odmah nakon završetka radnog vremena, predavala nedovršene, neprekontrolirane, nedorađene i često pogrešne uratke, koje sam do kasno u noć svakodnevno ispravljala.

Čak sam organizirala i edukaciju ali na nju je Razmažena kasnila, a i inače je čitavom svojom pojavom pokazivala kako joj je to dosadno jer “ona sve to zna”. A poslije skupe edukacije, opet iste banalne greške, uglavnom rezultat nepažnje i nemotiviranosti. Dok mi nakon nekoliko mjeseci nije prekipjelo i ja je opomenem, te joj zbog grešaka umanjim plaću.

Drugo se jutro Razmažena ne pojavi na poslu, a majka nazove kako je njeno dijete završilo na psihijatriji i kako sam ga upropastila nepravednim spuštanjem plaće. Zar Razmažena nije upropašavala moju djecu, prisiljavajući me svakodnevno da ostajem na poslu dva sata dulje ispravljajući njene uratke koji su vrvjeli gramatičkim, stilskim, pravopisnim, matematičkim greškama ili dovršavajući njen nezavršeni posao? A moja su djeca kroz to vrijeme doma bila sama i uzaludno me čekala.

Iz drugog kuta, verzija Razmažene:

“Radim u super tvrtki, u stranom vlasništvu. Šefica je inače OK, samo je jako sitničava. Tu i tamo napravim greškicu, a ona se odmah uzrujava. I smeta me što se od mene očekuje da ono što ne znam, sama savladam u slobodno vrijeme. Ja hoću svoje radno vrijeme, a ako poslodavac misli da još nešto trebam naučiti, neka me pošalje za vrijeme radnog vremena na edukaciju. Nema šanse da trošim svoje slobodno vrijeme na učenje. Taman posla.”

Nakon edukacije: “A i te edukacije, baš su dosadne, učimo takve banalne stvari, koje svaka budala zna.”

Nakon nekoliko dana: “Pala sam u depresiju i idem doktoru po neke tablete. Šefica mi je skinula plaću, navodno sam radila greške. Mislim da nisam ali ako i jesam, zar nije ljudski griješiti. Nije imala pravo smanjiti mi za kaznu plaću. Ako nije bila zadovoljna, trebala me naučiti kako da radim. Otkud bih ja znala raditi razne tabele u Excelu ili pisati besprijekorna poslovna pisma.

Pa što ako napišem ne znam zajedno ili p malo u Staroj poljani (mjesto). Pa što ako koji puta mora ispraviti neku moju tabelu ili neko moje pismo. Svi griješe, mogu valjda i ja. Ne, nije bila u pravu.”

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: