Najveće društveno dobro

Na jednome skupu iznijela sam svoje, prilično radikalne, stavove. Primjerice, stav o odgovornosti za vlastite postupke bez obzira na posljedice kao osnovnoj i najpozitivnijoj karakteristici tržišne ekonomije. Stav da parazitizam koči one najbolje u razvoju njihovih mogućnosti, te stav da je maksimizacija profita najveće društveno dobro, naravno, u okvirima društveno odgovornog ponašanja.

Vrlo brzo dobila sam od jednog sudionika (deklaratorno oštrog protivnika kapitalizma, ali koji je ipak nakon skupa sjeo u superluksuzni džip i odveo se u svoj superluksuzan stan) dosta pogrdni odgovor. Lamentirao je da ću svojim oštrim kapitalističkim stavovima stvoriti monstrume koji rade noću i šalju poslovne mailove u tri i šest ujutro (kao što se to njemu događa).

Nakon daljnje diskusije, ta ista osoba okomila se u jednom trenu na ljenjivce i parazite, što sam iskoristila uzvrativši da nisu monstrumi oni koji rade noću, jer bi možda i oni radije spavali (tko ne bi), već su monstrumi upravo ljenčine i paraziti koji neće (pod krinkom da “ne mogu” ili još bolje da “nemaju priliku”) marljivo raditi i preuzeti svoj dio odgovornosti i tereta, pa vrijedni i sposobni moraju raditi i noću.

Sigurno monstrumi nisu oni vrijedni i sposobni kod kojih jedan vuče za deset parazita ili, da ublažim formulaciju, za destak onih koji ne mogu, nemaju prilike, ne da im se jer su u depresiji ili im se ne da jer je to ispod njihove razine. Upravo ovi posljednji (paraziti) čine poredak u kojem se jedan dio nacije (na žalost maleni) pretrgava, a drugi dio “šlepa” na razno razne posredne ili neposredne načine.

Svi, ali baš svi, čak i najveći “paraziti” koje poznajem, deklaratorno su za red, rad, poštenje, zalaganje, učenje i trajno usavršavanje, ali u tuđem dvorištu. Kad dođe do operativnog aspekta tih humanih načela,  nastupi tisuće alibija tipa “ne znam”, “ne mogu”, “ne daju mi”, “nemam priliku”, …, …, …ili čak do negacije “ne spadam ja u takve, pa ja radim i rintam”.

Oglasi

Jedan odgovor to “Najveće društveno dobro”

  1. Sve netko plaća « Iz drugog kuta Says:

    […] povlastice koje u konačnosti netko uvijek plati. Vjerojatno monstrumi koji rade noću (vidi tekst Najveće društveno dobro). Korištenje prekomjernog broja dana bolovanja za onoga koji nepravedno boluje, besplatni je […]


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: