Muke po direktorici

Prošla je ponoć, ja još u uredu. Do mene dopire glasna muzika iz kafića u prizemlju. Moja su djeca nakon brojnih  telefonskih poziva ponovno zaspala sama. A ja ispravljam li ispravljam jednostavna pisma i netočne excel tabele svojih mladih suradnika. I pitam se da li da im njihov uradak sutra vratim sav crven od mojih ispravaka ili da ga bacim u smeće i sama ga ponovno napravim a sutra šutim, kako ih ne bih obeshrabrila.

I pitam se, što li su ih učili na fakultetima ako ne znaju sastaviti ni obično poslovno pismo, ispravno postaviti najjednostavniju tabelu u excelu, a o računovodstvu, osnovnim ekonomskim kategorijama da i ne govorim. A svi su dragi i dobri i pametni ali ne znaju ništa ili vrlo malo osnovnih praktičnih stvari. A mogli bi.

I tako ostajem u uredu noć za noć, a moja djeca  idu spavati sama noć za noć. I moja djeca i ja trebali bismo tužiti fakultete za naknadu štete i duševne boli zbog stručne invalidnosti mladih ekonomskih kadrova te dvostrukog radnog vremena kojega manager direktno uključen u rad s tim mladim generacijama mora odraditi na štetu obitelji.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: