Meni ne ide matematika, a meni ne ide njemački

Meni ne ide matematika, zato imam jedan. Meni pak ne ide njemački i zato imam jedan. Ja sam pravnik i meni ne ide računanje pa ne moram zato ni pokušati zbrojiti recimo jedan i jedan. I tako u nedogled. Alibiji, alibiji. Dobro da ih ima. I dobro, nek ih ima, sve dok se to mene ne tiče. A gdje me se tiče? U dijelu kada počne jadikovka: „Ja nisam prirodno obdaren poduzetnošću, voljom, marljivošću, pa čak ni odgovornošću pa mi država (čitaj porezni obveznici) stoga treba sve dati na tanjuru i pustiti me na miru tj. uzeti onima obdarenima, marljivima, odgovornima i lijepo dati meni.“ A moj je odgovor: ne dam, ne priznajem takve razloge i takve postavke jer čovjek prosječne pameti i prosječne motorike te prosječnog psihološkog profila uglavnom sve potrebno u svakodnevnom životu može naučiti, jasno uz trud, grijanje stolca i manje gledanja Big brothera i Kunolovca. Svatko, baš svatko, od „prosječnih kategorija“,kojima većina nas pripada, može naučiti, možda ne kako postati radoholičar, slijepo odgovoran ili poduzetnik, ali barem kako biti manje nepoduzetan, kako biti marljiviji, odgovorniji, može sigurno naučiti matematiku osnovne škole, osnove jezika, postotke itd.. Sve je to pitanje vlastitoga truda i pitanje sustava.

Nekome je dovoljno manje sustava jer je u mogućnosti uložiti više vlastitog truda (samoinicijativan je). Ali to je manjina. Većini treba sustav, jer bez njega su izgubljeni, nemotivirani, neinicijativni. O kojem sustavu govorim: o obrazovnom, društvenom,  općenito o ozračju.

Obrazovni je sustav tu zato da te nauči ono što ne znaš, da budeš što prije u funkciji kada uđeš na tržište rada. A sustav je tu da te motivira (makar brutalnim metodama) tamo gdje nema samomotivacije (samomotivacija je rijedak dar od Boga, barem ovdje kod nas, u Hrvatskoj). I sjetite se Gausove krivulje: 15% populacije uvijek je loše bez obzira na sustav, 15% je dobro bez obzira na uvjete i sustav, ali 70% ovisi o sustavu. 70% ide lijevo ili desno, ovisno kuda ih sustav usmjeri. Od 70% populacije ispravan društveni sustav, uključujući i obrazovni, može građane učiniti učinkovitijima, motiviranijima i boljima, ali može ih usmjeriti i u destruktivnom ili negativnom smjeru. A to se desilo upravo nama.

Čitav sustav (obrazovni, mediji, država, sudstvo itd) promovira brojnim primjerima neaktivan, komotan i neodgovoran način života te daje poruke da se lijenost, nemoral, neodgovornost, nepoštenje ne kažnjavaju, nego upravo obrnuto, nagrađuju. A marljiv i predan rad te porezni moral umjesto da bude nagrađen, on je kažnjen u vidu velikih poreznih opterećenja ili nesrazmjernih kazni za minorne propuste.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: