Vlada: Znamo da je obećani rok za isplatu zaostatka umirovljenicima prekoračen za dva tjedna. Poručujemo svima da ne brinu.
Porezni obveznik: Poštovani, sukladno Zakonu o upravnom postupku vaša ustanova, trebala mi je odgovoriti u roku od 4 tjedna od primitka moje žalbe. Read the rest of this entry »
Željko: Uh, da mi se vratiti u osamdesete!
Dario: Ne znam baš. Jel’ ti to plačeš za prošlošću?
Željko: Daj se sjeti. Kakav je to život bio! Nitko nam nije visio nad glavom. Uvijek smo mogli skoknuti iz ureda nešto obaviti.
Dario: Da, sjećam se dobro.
Željko: A kad smo za vrijeme radnog vremena sreli poznanika, pala je obavezna kavica. Šef nije kljucao i mjerio vrijeme koliko izbivaš iz ureda. Eh!
Dario: Kakav je bio taj tvoj šef?
Željko: Bio je super. Skoro nikad nije bio u uredu. Svo vrijeme provodio je na sastancima i službenim ručkovima.
U sukobu, bez obzira o kojem se radilo, najlakše je ne zauzeti stranu. Takvi, koji izbjegavaju zauzeti stranu, uvijek nađu argumente koji obje sukobljene strane izjednačavaju u njihovoj krivnji. Relativiziraju.
Ali treba zauzeti stav. Zauzimanje i izricanje svoga stava hrabar je čin koji zahtijeva ne samo hrabrost već i promišljanje, angažiranost, izlaganje samoga sebe riziku greške, gubljenju simpatija i prijatelja te kritici. Daleko je lakše relativizirati, izjednačiti (socijalistički specijalitet) – ispadneš velikodušan, demokratičan, pametan. Dok one, koji zauzmu stav, vrlo lako možeš okarakterizirati kao zatucane, nacionaliste, šoviniste, gramzljivce i okititi ih raznim drugim nepoželjnim imenicama. Ne zauzeti stav tako je ugodno, nikome se ne zamjeriš, ne izazivaš polemike, ne moraš se mučiti pitanjima jesi li u pravu ili ne, ne moraš argumentirati svoj stav.
Dogodilo mi se jednom u mojoj menadžersko-direktorskoj praksi da su se djevojke (tajnice) „počupale“. Sukob je eskalirao u toj mjeri da je bilo vikanja, naguravanja, suza, „tužakanja“. Morala sam se umiješati. Kada bi situacija zaista bila crno-bijela, ne bi bio problem zauzeti stav. Ali svaka strana ima svoje legitimne argumente i upravo u tome leži teškoća zauzimanja stava.
Ipak je na kraju krajeva netko barem malo „krivlji“ i to treba otkriti, odrediti. To znači da će jedna strana biti razočarana. Kako je završilo? U biti sukoba tajnica bila je netrpeljivost manje nadarenih prema nadarenoj. Naime, jedna od tajnica iskakala je radinošću, pameću, ljepotom i finoćom. Ova druga fronta jedva je dočekala prvi ”kiks” te darovite kako bi je orkestralno napale i ocrnile. Kako nisam reagirala ispravno i na vrijeme, darovita je otišla iz tvrtke, ne mogavši podnijeti teror lošijih.
Radni tjedan radno neaktivnog
Radno neaktivne osobe moraju razumjeti da žive od radno aktivnih, a ako to sami ne razumiju, netko kompetentan treba im to staviti do znanja. A što doživljavamo svakodnevno? Prateći medije, stičemo uvjerenje da je jedino pravo i časno zanimanje biti nezaposlen ili u mirovini, eventualno živjeti na državnom proračunu. Svi su ostali potencijalni negativci, gulikože, goniči robova, škrci.
Ljudi koji duže pamte, sjećaju se tzv. „privredne reforme“ 1965. godine kada je jedan od najvećih političkih uspjeha bio što je oko 30 000 obrtnika bilo prisiljeno zatvoriti radnje.
Slučajno slušam u krugu prijatelja žučnu diskusiju na temu krize, u koju se ne miješam, samo slušam.
Govori Vesna, zaposlena u sigurnoj i ugodnoj državnoj službi i neprestano na bolovanjima, ali veoma kivna na državu zbog malih plaća, “Neka mi država osigura umjesto 3.500 kn plaću od 6.000 kn, pa neću onda…” Valjda je mislila da neće stalno biti na bolovanjima. Read the rest of this entry »
Poduzetništvo i uspjeh
U jednoj popularnoj ozbiljnoj televizijskoj informativnoj emisiji na temu kriznog menadžmenta i odgovornosti za krizu u kojoj se nalazimo, poduzetnicima iz prakse lekcije je dijelio nitko drugi no akademski teoretičar koji praksu nije već godinama okusio. Reakcije poduzetničkog miljea bile su ogorčene, i na izrečeno u emisiji i na izbor gostiju: Read the rest of this entry »
Mentalitet prošlog sustava i 21. stoljeće
Opće je poznata i dokazana činjenica da su sve zemlje svijeta u kojima su vladali komunisti, propale u posvemašnjem ekonomskom, društvenom, kulturnom i civilizacijskom rasulu. Društvo u kojemu je primitivizam državna religija, nema budućnosti. Osnovna postavka političkih odnosa u nas bila je ukidanje/istrebljenje građanske klase. Jedna od najtežih inkriminacija i redovitih političkih etiketa bila je „pripadnik trule građanske klase“. Read the rest of this entry »
Slušam salve uvreda i vrijeđanja na račun američkog načina života, razmišljanja, obrazovanja. Ljudi kao da likuju što je u Americi kriza. Često čujem, pa čak vezano i za “Twinse”: Neka im je, zaslužili su, i ‘Twinse’ i krizu!“ Ali, jednog dana čujem ja i malo drugačiju muziku i poslušam. Read the rest of this entry »
Privremeni menadžer
Zašto velika većina kod nas ne voli, dapače mrzi kapitalizam? Zato jer on naglašava osobnu odgovornost, daje dobrima prednost – kao i u športu. Tko osvaja medalju? Spori trkač dobrog srca ili najbrži? Jasno, najbrži. Ali, šport je šport i tu se svi igramo, kako oni na terenu, tako i mi navijači na klupama. Ali, kada se to preslika u stvarni život, pa dobar, obrazovan, vitalan, poduzetan dobije više novca, slave, priznanja, zdravlja – e, to je već teško gledati! Jer, učili su nas u socijalizmu da smo svi jednaki, i da bez obzira na osobni doprinos zaslužujemo isto. Read the rest of this entry »
Kod nas se često spominje politička opcija zvana desnica u vrlo negativnoj konotaciji, kao politički program temeljen na nacionalizmu. U zemljama razvijene demokracije desnicom se smatra vrlo kreativan politički program u kome je nacionalizam potpuno sporedan ili ga uopće nema. Ali zato postoji jedan određeni svjetonazor koji bismo mogli nazvati konzervativnim, ali u pozitivnom smislu tog pojma.
Postoji i negativna definicija konzervativizma koji je našao mjesto i u opusu genijalnog A.G. Matoša. Kao što znamo, za tzv. tradicionaliste u narodu postoji poslovica: Pleti kotac k’o tvoj otac. Matoš je to izokrenuo i stvorio anti-poslovicu koja glasi: “’Ko u oca kotac mu je pleten, otac je budala, a vrli sin kreten”. Read the rest of this entry »
