Rok – državni neprijatelj

Vlada: Znamo da je obećani rok za isplatu zaostatka umirovljenicima prekoračen za dva tjedna. Poručujemo svima da ne brinu.

Porezni obveznik: Poštovani, sukladno Zakonu o upravnom postupku vaša ustanova, trebala mi je odgovoriti u roku od 4 tjedna od primitka moje žalbe. Read the rest of this entry »

Cigla

Ivan: Hej. Kako si, što ima novo?
Ante: Otvaram firmu.
Ivan: Čestitam. Kada počinješ?
Ante: Upravo gledam oglase. Prvo ću kupiti poslovni prostor.
Ivan: Kako ćeš to financirati?
Ante: Za polovicu imam ušteđevine, a za polovicu ću tražiti kredit od banke.
Ivan: Ti dakle ozbiljno namjeravaš sav svoj novac ulupati u ciglu?
Ante: Ali to je sigurna investicija. Ako ne krene, uvijek mogu prodati. Ako krene, ostat će mojoj djeci.
Ivan: Meni to izgleda kao da igraš rulet. Pola staviš na crno, pola na crveno. Ništa ne gubitš, ali niti ništa ne dobivaš. Čemu onda sva muka?
Ante: Nešto moram raditi!

Lokomotive i vagoni

Brane: Krenuo sam prije dvije godine u poduzetništvo pun elana, ideja i entuzijazma.
Darko: Kako je išlo?
Branko: Katastrofa. Da mi je netko rekao da je to tako teško, ne bih niti počinjao. Read the rest of this entry »

Ne talasaj

Ne talasaj

Ne talasaj

Mirna: Ajme što je hladna voda!
Ivana: Plivaj po površini, toplije je.
Mirna: Gle onog bedaka, on čak roni!
Ivana: Zbilja nije normalan.
Mirna: Hej, zar vama nije hladno kad ronite?
Nepoznati plivač: Samo u prvim trenucima. Tamo dolje je tako zanimljivo i svašta se može vidjeti. Malo pretrpim i onda dođe nagrada.
Mirna: Hm, nema veze. Ja ću ipak ostati na površini. Sigurno je sigurno.
Ivana: Samo da ne krenu valovi. Ajme, onda ćemo i mi morati zaroniti!

Ogrlica od graška

Hrvatski turizam

Hrvatski turizam

Svake godine, na kraju turističke sezone, počinje prebrojavanje. Međutim, dok druge zemlje poput Francuske nižu bisere, mi radimo ogrlicu od graška. Zašto? Još uvijek smo zatočeni u zamci rudimentarne statistike u kojoj nas zanima broj turista i ostvarenih noćenja. To je dobar materijal za bombastične vijesti. Brojke koje se objavljuju u milijunima su, što uvijek dobro zvuči. Read the rest of this entry »

Uspjeh

Posjetila sam svojedobno vrlo uspješnog strica u Beču koji je sam, ni iz čega, svojom marljivošću i odgovornošću, izgradio poslovno carstvo. Zadivljena, upitah ga: “Striče, što je potrebno za ovakav uspjeh?” “Sreća”, odgovorio je stric.

Snuždila sam se na te riječi jer, ako je sreća bitna, jadni mi. Na to ne možemo utjecati. Vidjevši moje tužno lice, stric se nasmijao i rekao: “Ne, ne treba sreća (malo, možda), već marljivost i praktična inteligencija (Fleiss und praktische Intelligenz).” Ne apstraktna, teoretska inteligencija, već praktična – primjenjiva u praksi.  To me obradovalo, jer sam vjerovala da posjedujem upravo te dvije karakteristike. I obistinilo se, uspjeh je došao s marljivošću i praktičnošću bez previše teoretiziranja.

Bogaćenje à la chat

Čitam na forumu chatersku debatu jednog poduzetnog (P) i jednog koji uglavnom kuka (K), ništa ne poduzima i vjeruje da je sve teško i nemoguće: Read the rest of this entry »

Ne sijeci granu na kojoj sjediš

Ne sijeci granu na kojoj sjediš

Ne sijeci granu na kojoj sjediš

Poduzetni, vrijedni, pametni, vitalni, pošteni, lokomotive društva, oni koji krče snijeg (a njih navodno ima maksimalno do 20% u jednoj populaciji),  najdragocjeniji su i najrjeđi hrvatski potencijal, koji treba poštovati, cijeniti i pomagati mu, a ne mu odmagati, ponižavati ga, ucjenjivati i iscrpljivati zahtjevima i porezima do krajnjih granica.

Tko ne radi – ne griješi

Tko ne radi - ne griješi...?

Tko ne radi - ne griješi...?

Naišla sam jednom na razglednice s njemačkim poslovicama. Najviše mi se svidjela razgledanica na kojoj se jedna komotna i opuštena žena, udobno zavaljena u “ligeštul” sunča i uživa. A ispod nje tekst: Koliko bi se grešaka moglo izbjeći ne radeći ništa.

Pouka: Cijenite marljive i poduzetne, makar koji puta i pogriješili.

Velika Britanija – suradnja vlasti i medija za opće dobro

Čitala sam svojedobno kako su britanske vlasti započele u suradnji s medijima veliki zdravstveni projekt. Naime, došlo je do epidemije anoreksije i bulimije. Mediji su spremno prihvatili ideju propagiranja malo većih oblina. Zar ne bi i kod nas moglo doći do slične suradnje za opće dobro nacije, pa da vlast s medijima počne promovirati poduzetnost, rad, red, štednju. Bi, samo nema sluha. Nudili smo našim dnevnim novinama da stave u manju nagradnu igru kao nagradu našu poduzetničku edukaciju. Nije prošlo, daleko je primamljivije nuditi stan jer on osigurava komotan život bez vlastitog rada i rizika. A ako osvojiš vaučer za edukaciju, moraš se pomučiti, a to baš nije popularno.