Jadranka: Susjeda, budete mi potpisali suglasnost da na svojoj terasi izgradim dvije sobe?
Nada: Nema problema.
Nakon pola godine:
Elizabeta: Susjeda, trebamo za našu bebu dodatan prostor, hoćete nam potpisati suglasnost da dio predvorja zagradimo i proširimo stambeni prostor?
Nada: Naravno. Read the rest of this entry »
Imam prijateljicu, pušačicu. I priča mi: “Zamisli, budem ti ja pozvana na intervju za posao i sve dobro prođe, dok ne dođe pitanje oko cigarete. Pita poslodavac, pušim li. Ja, jasno, neću lagati i kažem – pušim. A on će na to: ’E, onda ništa, za pušače u ovom uredu nema mjesta’. Zamisli ti gada diskriminatornog, ne znam da l’ bih ga mogla tužiti za diskriminaciju”.
Ja, nepušačica, šutjela sam i u sebi mislila da je čovjek pametan, jer što će mu zaposlenik koji svaki sat mora udahnuti dim cigarete, jer inače nije za posao. Ni ja je ne bih zaposlila. Ali nisam je htjela dodatno obeshrabriti, pa sam šutjela. Možda nisam trebala šutjeti, možda sam ipak trebala izreći svoj stav i pomoći joj u sagledavanju realnosti.
Postavka i stereotip da je poslodavac zločest, a zaposlenik iskorištavan i jadan, neprestano se provlači kroz medije. Još se nikada nitko iz medija nije sjetio da napravi emisiju o jadnim poduzetnicima, o jadnim “šefovima” koji muku muče s nediscipliniranim, nekompetentnim i/ili komotnim zaposlenicima. Read the rest of this entry »
Oglasi tvrtka da svaki zaposlenik koji želi steći stručnu licencu ima pravo na dva dana godišnjeg odmora za učenje. No, ne mogu svi uzeti ista dva dana. Najbolji je par dana petak i ponedjeljak, jer se time dobiju puna četiri dana nesmetanog učenja. Načelo je bilo “tko prvi, njemu djevojka”. Read the rest of this entry »
Među osobljem moje tvrtke, među mojim kolegama, ima strastvenih pušača. Ja ne spadam u takve. Ali, gledam i uočavam da svakih sat vremena odu na pušačku pauzu, koja se pokoji puta protegne i na petnaest minuta. Tijekom osmosatnog radnog vremena, njihove stanke “pojedu” gotovo dva sata radnog vremena. Read the rest of this entry »
U Francuskoj najuspješniji poduzetnici dobivaju najviše priznanje – Orden Legije časti. Znaju tamo da su poduzetnici ti koji financiraju državu, otvaraju radna mjesta, da su oni lokomotive gospodarstva koje vuku ogroman broj vagona. A gdje smo mi? Ne jednom, slušali smo s vrlo mjerodavnih mjesta kako su uspješni poduzetnici zapravo državni neprijatelji broj jedan i da upravo oni narušavaju temeljna načela pravednosti, a to je jednakost. Read the rest of this entry »
Uloga jedne države nije da ispravi sve nepravde i spriječi sve krize. Nepravdi (netko je pametan – netko nije, netko je sposoban – netko nije itd.) i kriza, loših vremena… bit će uvijek.
Uloga je države odašiljati javnosti poruku realnosti i preventivno djelovati, kako bi loša vremena i nepravde bili manje bolni. A što je realnost, što je nepravda? Realnost je (npr. vezano uz silne debate oko reforme zdravstvenog sustava) da sve netko plaća. Jednomu je besplatno, drugi to plati. Read the rest of this entry »
Pozitivna selekcija
U čemu je temeljna razlika između režima koji smo preživjeli i onoga kojem težimo. Prvi se temelji na načelu da smo svi jednaki, a posljedica je negativna selekcija i solidarnost tamo gdje joj nema mjesta.
Cijela zapadna civilizacija od koje je krenula Europska Unija temelji se na dijametralno suprotnom načelu koje glasi: nepravda nije u nejednakosti, već u jednakosti. Rezultat je pozitivna selekcija uz sve, nama dobro znane, posljedice.
