Nostalgija

Željko: Uh, da mi se vratiti u osamdesete!
Dario: Ne znam baš. Jel’ ti to plačeš za prošlošću?
Željko: Daj se sjeti. Kakav je to život bio! Nitko nam nije visio nad glavom. Uvijek smo mogli skoknuti iz ureda nešto obaviti.
Dario: Da, sjećam se dobro.
Željko: A kad smo za vrijeme radnog vremena sreli poznanika, pala je obavezna kavica. Šef nije kljucao i mjerio vrijeme koliko izbivaš iz ureda. Eh!
Dario: Kakav je bio taj tvoj šef?
Željko: Bio je super. Skoro nikad nije bio u uredu. Svo vrijeme provodio je na sastancima i službenim ručkovima.

Menadžeri uništivači

Poduzetništvo i uspjeh

U jednoj popularnoj ozbiljnoj televizijskoj informativnoj emisiji na temu kriznog menadžmenta i odgovornosti za krizu u kojoj se nalazimo, poduzetnicima iz prakse lekcije je dijelio nitko drugi no akademski teoretičar koji praksu nije već godinama okusio. Reakcije poduzetničkog miljea bile su ogorčene, i na izrečeno u emisiji i na izbor gostiju:

Komunizam i drug Kardelj

Mentalitet prošlog sustava i 21. stoljeće

Opće je poznata i dokazana činjenica da su sve zemlje svijeta u kojima su vladali komunisti, propale u posvemašnjem ekonomskom, društvenom, kulturnom i civilizacijskom rasulu. Društvo u kojemu je primitivizam državna religija, nema budućnosti. Osnovna postavka političkih odnosa u nas bila je ukidanje/istrebljenje građanske klase. Jedna od najtežih inkriminacija i redovitih političkih etiketa bila je „pripadnik trule građanske klase“.

Afera TDZ

Slučaj TDZ punio je svojevremeno stupce novina i bio dugo vremena glavna tema u TV emisijama.

Podsjetimo se: vlasnik tvornice izgradio je novu tvornicu izvan Zagreba i odlučio zatvoriti staru, s time da svi radnici koji žele, mogu zadržti svoja radna mjesta ali u novim prostorima. Oni koji to ne žele, imaju pravo na veliku otpremninu. Međutim, bilo je i onih koji nisu željeli ni preseljenje, ni otpremninu, već nastavak proizvodnje u starom pogonu, pa su okupirali tvornicu ne dozvoljavajući vlasniku ulazak i preuzimanje zaliha duhana.

O Americi i nama

Slušam salve uvreda i vrijeđanja na račun američkog načina života, razmišljanja, obrazovanja. Ljudi kao da likuju što je u Americi kriza. Često čujem, pa čak  vezano i za “Twinse”: Neka im je, zaslužili su, i ‘Twinse’ i krizu!“ Ali, jednog dana čujem ja i malo drugačiju muziku i poslušam.

Kapitalistička solidarnost

U Austriji smo u aranžmanu lokalne agencije proslavili Novu godinu. Jutro nakon novogodišnjeg slavlja trebali smo ići u obilazak okolice našim autobusom. Ali, autobus se pokvario, i to jako. Vodič puta s vlasnicom hotela pokušavao je mobitelom pronaći jednog od lokalnih vlasnika autobusa. I uspjeli su. Za sat vremena pojavi se austrijski autobus. A vozio ga je, glavom i bradom, sam vlasnik. Za zanemarivu cijenu.

Zašto ne volimo kapitalizam?

Privremeni menadžer

Zašto velika većina kod nas ne voli, dapače mrzi kapitalizam? Zato jer on naglašava osobnu odgovornost, daje dobrima prednost – kao i u športu. Tko osvaja medalju? Spori trkač dobrog srca ili najbrži? Jasno, najbrži. Ali, šport je šport i tu se svi igramo, kako oni na terenu, tako i mi navijači na klupama. Ali, kada se to preslika u stvarni život, pa dobar, obrazovan, vitalan, poduzetan dobije više novca, slave, priznanja, zdravlja – e, to je već teško gledati! Jer, učili su nas u socijalizmu da smo svi jednaki, i da bez obzira na osobni doprinos zaslužujemo isto.

Desnica i ljevica

Kod nas se često spominje politička opcija zvana desnica u vrlo negativnoj konotaciji, kao politički program temeljen na nacionalizmu. U zemljama razvijene demokracije desnicom se smatra vrlo kreativan politički program u kome je nacionalizam potpuno sporedan ili ga uopće nema. Ali zato postoji jedan određeni svjetonazor koji bismo mogli nazvati konzervativnim, ali u pozitivnom smislu tog pojma.

Postoji i negativna definicija konzervativizma koji je našao mjesto i u opusu genijalnog A.G. Matoša. Kao što znamo, za tzv. tradicionaliste u narodu postoji poslovica: Pleti kotac k’o tvoj otac. Matoš je to izokrenuo i stvorio anti-poslovicu koja glasi: “’Ko u oca kotac mu je pleten, otac je budala, a vrli sin kreten”.

Kolonijalizam

Postoji kut gledanja: Napredni su iskoristili manje napredne (kolonijalizam, eksploatacija radne snage i sl.).

Ali, postoji i drugi kut gledanja: Čini mi se da manje napredni u svim kombinacijama uvijek i samo profitiraju. Primjerice, naši gastarbajteri. Iako su pomogli gospodarski napredak zemalja u kojima su radili, naša je sredina imala od njih daleko više koristi.

Najveće društveno dobro

Na jednome skupu iznijela sam svoje, prilično radikalne, stavove. Primjerice, stav o odgovornosti za vlastite postupke bez obzira na posljedice kao osnovnoj i najpozitivnijoj karakteristici tržišne ekonomije. Stav da parazitizam koči one najbolje u razvoju njihovih mogućnosti, te stav da je maksimizacija profita najveće društveno dobro, naravno, u okvirima društveno odgovornog ponašanja.