Kako funkcionira zdravstvo

Pacijent: Rekli su mi jučer da danas u 10.30 izdajete nalaze.
Admin: Nažalost, moram vas razočarati. Oni još nisu niti počeli gledati jučerašnje snimke.
Pacijent: Koliko bi to moglo potrajati?
Admin: Nekih pola sata. Danas je strašna gužva. Jučer je bio ponedjeljak, ludnica.
Pacijent: Nije ponedjeljak nepredvidiva viša sila!
Admin: Ma nije, ali kod nas vam je to tako.
Pacijent: Da pričekam ovdje?

Običajna kultura

Hans: Upravo sam potpisao sve papire o osnivanju poduzeća ovdje u Hrvatskoj.
Robert: Hrabro. Zar ne znaš kako se ovdje radi? Nitko nikome ne plaća. Svi se uzajamno varaju.
Hans: Čuo sam.
Robert: Veleprodaji je najvažniji rabat. Moraš napraviti cjenik s tablicom rabata.
Hans: Zašto tako?

O Americi i nama

Slušam salve uvreda i vrijeđanja na račun američkog načina života, razmišljanja, obrazovanja. Ljudi kao da likuju što je u Americi kriza. Često čujem, pa čak  vezano i za “Twinse”: Neka im je, zaslužili su, i ‘Twinse’ i krizu!“ Ali, jednog dana čujem ja i malo drugačiju muziku i poslušam.

Banke u stranom vlasništvu

Često slušamo kritike države koja je dopustila da se najveće hrvatske banke nađu u stranom vlasništvu, što je navodno nanijelo, i dalje nanosi, neprocjenjivu štetu hrvatskom gospodarstvu. Međutim, iz našeg kuta gledanja, to baš i nije tako.

Demokratska prava destruktivaca 2

Svojevremeno je kod nas dočekan na nož prijedlog američke vlade da se suglasimo sa nenadležnosti haškog suda  za američke vojne osobe, već da za njih nadležan bude američki vojni sud. Naša javnost nije mogla prihvatiti takav stav jer bi to značilo, kako su oni mislili, privilegiiranje američkih vojnih delikvenata.

Siromaštvo

Nazočila sam zanimljivoj diskusiji sociologa i prosječno obaviještene osobe. Polemika je počela  monologom sociologa o sveopćem siromaštvu stanovništva (kopanje po kontejnerima i sl.). Sociolog je u svome monologu krenuo od usvojenih demagoških stereotipa da naša nacija grca u siromaštvu. Međutim, sociolog nije znao dati smislen odgovor na sljedeće činjenice:

Poduzetna mladež

Jedva čekam da u ovoj zemlji bude još više lokomotiva. U zemljici kao što je Hrvatska čije sveukupno stanovništvo može stati u jedno predgrađe Istanbula dosta je 100 takvih lokomotiva. Sve više ih prepoznajem u mladom naraštaju. To su oni koji su nešto nedavno poduzeli za svoju budućnost. To su oni koji su se organizirali preko interneta, iznijeli svoj stav, zauzeli se za sebe, kada to ne čine roditelji i učitelji. Uvidjeli su da trebaju nešto poduzeti, jer ako sami neće, društvena okolina sigurno neće. Te mlade, poduzetne osobe su naša budućnost. Samo ih gledajmo. A slobodno se možemo u njih i ugledati. Tko kaže da od naše djece ne možemo ništa naučiti?!

Loši demografski trendovi

Lavina nelikvidnosti

U lijepoj našoj premalo ljudi radi odnosno dovoljno radi. Previše ljudi žive neaktinim, nepoduzetnim, komotnim životom. A aktivni, vrijedni i poduzetni ne mogu namaći dovoljno novca da nahrane sva gladna neaktivna usta.

Naša radnodemografska statistika jedna je od najlošijih u svijetu. Na jednog umirovljenika dolazi skoro samo jedan zaposlen (vidi na www.mirovinsko.hr). A poželjan odnos je 1:4 u korist zaposlenih.

Otac, majka i pet kćeri

Na jednog zaposlenika...

Opet priča.

Bio jedan bračni par. Imali su pet kćeri. Obožavali su te svoje kćeri i nastojali im pružiti sve što djeca, kasnije mladi ljudi, žele, trebaju i imaju. Supruga, uz petero djece, jasno, nije radila. Odrastu kćeri, ne upišu fakultet, jer ići će raditi. Šalju molbe (tu i tamo pokoju), ali kamo god odu na razgovor, nigdje im nije dovoljno dobro.

I tako njih sedmero živjelo od plaće jednoga. Otac radio dvije smjene ne bi li prehranio brojnu obitelj, postajući sve mršaviji i u licu žući. A njegova ženska ekipa zahtijeva putovanja, doček Nove godine, auto, novu odjeću, ljetovanje. Kada ponestane novca, ekipa gunđajući, spuštenih noseva, hoda po kući predbacujući ocu, kada se u kasne sate vrati kući, kako je okrutan jer im ne da novce. A on nema. A one ne vjeruju, misle da ih skriva.