Rizik odluka
A: Ne izlazim na sljedeće izbore. Morao bih izabrati od svih zala manje zlo.
B: I što je u tome loše?
A: Malo zlo će dolaskom na vlast postati veliko.
B: Možda. Reci mi, živimo li u savršenom svijetu?
A: Naravno da ne. To svatko zna. Ali ja ne želim birati između većeg i manjeg zla. Želim birati dobro. Samo se nigdje ne nudi! Read the rest of this entry »
EU - zlatna koka?
- Mama! – zaviče Hrvatska.
- Što je kćeri? – pita majka Europska Unija.
- Trebam novaca!
- Kćeri draga, zar još nisi otvorila onu internetsku stranicu o kojoj sam ti govorila prije nekog vremena?
- To mi je prenaporno! – zakoluta očima malena Hrvatska. Read the rest of this entry »
Vlada: Znamo da je obećani rok za isplatu zaostatka umirovljenicima prekoračen za dva tjedna. Poručujemo svima da ne brinu.
Porezni obveznik: Poštovani, sukladno Zakonu o upravnom postupku vaša ustanova, trebala mi je odgovoriti u roku od 4 tjedna od primitka moje žalbe. Read the rest of this entry »
Hrvatski turizam
Svake godine, na kraju turističke sezone, počinje prebrojavanje. Međutim, dok druge zemlje poput Francuske nižu bisere, mi radimo ogrlicu od graška. Zašto? Još uvijek smo zatočeni u zamci rudimentarne statistike u kojoj nas zanima broj turista i ostvarenih noćenja. To je dobar materijal za bombastične vijesti. Brojke koje se objavljuju u milijunima su, što uvijek dobro zvuči. Read the rest of this entry »
Apartman-poduzetnici
Zadar, Radio Donat, 26. lipnja 2008., devet sati: “Guten Morgen liebe Hörer, hier sind die neuesten Nachrichten… und nun das Wetter… und nun die Kurzmeldungen für unsere Touristen aus Kroatien…”.
Ne, nije zabuna, još ste u Republici Hrvatskoj. Samo što se osim naziva države puno toga promijenilo – vladaju tržišni uvjeti. A to rezultira time da većina žitelja govori njemački jezik. Hrvatski se čuje samo tu i tamo. Ono što nisu uspjele sve dosadašnje vlade, to ćemo učiniti mi, glasači, stado plavuša (= ovce), sami. Kako, zašto, zbog čega, s kim, s čim? Read the rest of this entry »
Slušam salve uvreda i vrijeđanja na račun američkog načina života, razmišljanja, obrazovanja. Ljudi kao da likuju što je u Americi kriza. Često čujem, pa čak vezano i za “Twinse”: Neka im je, zaslužili su, i ‘Twinse’ i krizu!“ Ali, jednog dana čujem ja i malo drugačiju muziku i poslušam. Read the rest of this entry »
Ne postoji niti jedna civilizirana država koja nema vrlo razrađeni socijalni program. Hendikepirane kategorije društva nužno moraju biti zaštićene i mora im se omogućiti dostojanstvena egzistencija. Zato mnoge čudi zašto europska zajednica, između ostaloga, kao preduvjet za ulazak u Europu traži redukciju socijalnog programa u Hrvatskoj odnosno smanjenje socijalnih davanja. Razlozi su već rečeni: traži se razrađeni socijalni program koji neće u praksi biti zloupotrebljavan i koji neće omogućiti da socijalna pomoć dolazi u krive ruke, bivajući istovremeno kočnicom gospodarskog razvoja. Read the rest of this entry »
Kod nas se često spominje politička opcija zvana desnica u vrlo negativnoj konotaciji, kao politički program temeljen na nacionalizmu. U zemljama razvijene demokracije desnicom se smatra vrlo kreativan politički program u kome je nacionalizam potpuno sporedan ili ga uopće nema. Ali zato postoji jedan određeni svjetonazor koji bismo mogli nazvati konzervativnim, ali u pozitivnom smislu tog pojma.
Postoji i negativna definicija konzervativizma koji je našao mjesto i u opusu genijalnog A.G. Matoša. Kao što znamo, za tzv. tradicionaliste u narodu postoji poslovica: Pleti kotac k’o tvoj otac. Matoš je to izokrenuo i stvorio anti-poslovicu koja glasi: “’Ko u oca kotac mu je pleten, otac je budala, a vrli sin kreten”. Read the rest of this entry »
Znam nekolicinu mladih ljudi (školovanih, elokventnih, uvjerljivih, s pozitivnim i konstruktivnim deklaratornim stavovima) koji žive na račun svojih roditelja. Ne mogu naći posao dostojan njihove razine, a bilo što neće raditi. Radije su na grbači svojih starih i istrošenih roditelja.
A naše more ljeti npr. vapi za konobarima. I sad bi se, da ovo nije pisani tekst, već razvila panel diskusija ili debata, i sigurno bi se javio jedan od mnogobrojnih teoretičara – humanista (kojih je u našem društvu napretek) pitanjem zašto bi netko tko se školovao, radio kao konobar, jer je to nehumano. To su teoretske deklaratorne isprike. Zar je moralnije biti drugome na grbači umjesto primiti se posla, makar to bilo ispod razine svoga školovanja? Humanisti bi odgovorili da to nije tako crno-bijelo. A ja tvrdim da jest.
Postoji samo crno i samo bijelo. Ili se brineš za sebe ili si drugome na teret. Sivilo tj. „ono između“samo je manevarski prostor kako bi se prava istina zamutila, a tako jasno podijeljene kategorije pomiješale i relativizirale.
Znam jednog mladog završenog konobara koji živi na teret svoje bolesne matere jer mu se ne da ići ljeti konobariti na more, a ni raditi u Zagrebu jer su “svi poslodavci lopovi”. Radije ne radi.
Znam nezaposlene osobe kojima smo nudili besplatnu edukaciju (kako bi postali zapošljivije), ali… nemaju vremena… – moraju vjerojatno gledati sapunice ili ispijati kave u kafićima ili su možda u “depri” pa im se ne da ili su možda zauzeti protestiranjem kako im ova država ne pruža šanse.
Znam mnoštvo primjera posrednog ili neposrednog parazitizma. Da je borba za opstanak, karakteristična za omraženu nam tržišnu ekonomiju, izraženija i kod nas, i da ne dolazi do enormnog preljevanja energije, novaca, vremena, živaca, ukratko krvi onih vrijednih i sposobnih na navedene parazitske kategorije, više bi parazita bilo prisiljeno raditi, učiti, obrazovati se. Znali bi: “ako si sam ne pomogneš, neće ti nitko”.
Ali tu naša draga mama Država, percipirana kao svemoćna, kao ona koja može (a neće) ispraviti sve nepravde ovoga svijeta, koja može (a neće) servirati na tanjuru standard, opuštenost i sve one divne karakteristike nerada, kvari računicu populističkom politikom i prisilnim prelijevanjem energije, novaca, živaca od vrijednih, sposobnih i/ili poduzetnih na raznorazne parazitske kategorije.
Odgovara - Vlada
Nedavno je bilo nekoliko situacija, između ostalog, u emisiji Otvoreno, kada je određena strana (najčešće naša vrla oporba) po ne znam koji puta izgovorila popularnu i toliko upotrebljavanu populističku krilaticu „država bi trebala“, „država nije“, „država je/bi morala“, itd. Kao da u našoj bajnoj Hrvatskoj postoji samo jedan jedini subjekt koji treba organizirati, odgovarati, brinuti se, usmjeravati, plaćati…, a to je država. Read the rest of this entry »
