A moj limeni ljubimac?
Priča mi znanica:
Više nemam gdje parkirati u svojoj ulici! Počeli su ugrađivati stupiće u nogostupe. I to s obje strane. Nećemo valjda dogurati kao oni u Japanu. Tamo smiješ kupiti novi auto samo ako dokažeš da posjeduješ parkirno mjesto ili garažu. Jučer sam srela radnike dok su izvodili te radove i pitala ih kome ovo možemo zahvaliti. Read the rest of this entry »
Vlada: Znamo da je obećani rok za isplatu zaostatka umirovljenicima prekoračen za dva tjedna. Poručujemo svima da ne brinu.
Porezni obveznik: Poštovani, sukladno Zakonu o upravnom postupku vaša ustanova, trebala mi je odgovoriti u roku od 4 tjedna od primitka moje žalbe. Read the rest of this entry »
Željko: Uh, da mi se vratiti u osamdesete!
Dario: Ne znam baš. Jel’ ti to plačeš za prošlošću?
Željko: Daj se sjeti. Kakav je to život bio! Nitko nam nije visio nad glavom. Uvijek smo mogli skoknuti iz ureda nešto obaviti.
Dario: Da, sjećam se dobro.
Željko: A kad smo za vrijeme radnog vremena sreli poznanika, pala je obavezna kavica. Šef nije kljucao i mjerio vrijeme koliko izbivaš iz ureda. Eh!
Dario: Kakav je bio taj tvoj šef?
Željko: Bio je super. Skoro nikad nije bio u uredu. Svo vrijeme provodio je na sastancima i službenim ručkovima.
Brane: Krenuo sam prije dvije godine u poduzetništvo pun elana, ideja i entuzijazma.
Darko: Kako je išlo?
Branko: Katastrofa. Da mi je netko rekao da je to tako teško, ne bih niti počinjao. Read the rest of this entry »
Slušam salve uvreda i vrijeđanja na račun američkog načina života, razmišljanja, obrazovanja. Ljudi kao da likuju što je u Americi kriza. Često čujem, pa čak vezano i za “Twinse”: Neka im je, zaslužili su, i ‘Twinse’ i krizu!“ Ali, jednog dana čujem ja i malo drugačiju muziku i poslušam. Read the rest of this entry »
U Francuskoj najuspješniji poduzetnici dobivaju najviše priznanje – Orden Legije časti. Znaju tamo da su poduzetnici ti koji financiraju državu, otvaraju radna mjesta, da su oni lokomotive gospodarstva koje vuku ogroman broj vagona. A gdje smo mi? Ne jednom, slušali smo s vrlo mjerodavnih mjesta kako su uspješni poduzetnici zapravo državni neprijatelji broj jedan i da upravo oni narušavaju temeljna načela pravednosti, a to je jednakost. Read the rest of this entry »
Postoji kut gledanja: Napredni su iskoristili manje napredne (kolonijalizam, eksploatacija radne snage i sl.).
Ali, postoji i drugi kut gledanja: Čini mi se da manje napredni u svim kombinacijama uvijek i samo profitiraju. Primjerice, naši gastarbajteri. Iako su pomogli gospodarski napredak zemalja u kojima su radili, naša je sredina imala od njih daleko više koristi. Read the rest of this entry »
Živjele dvije obitelji, Soc i Kap, na imanjima daleko od grada, jedna preko puta druge. Živjele u kolibama i obrađivale zemlju. Kad, dođe velika zima, treba ložiti vatru. Netko treba otići van u mrak, na hladnoću, vjetar i snijeg te nacijepati drva. Tko će? Pa odvažniji, dok će slabiji ugodno zavaljen pod dekicom čekati. Read the rest of this entry »
Nazočila sam zanimljivoj diskusiji sociologa i prosječno obaviještene osobe. Polemika je počela monologom sociologa o sveopćem siromaštvu stanovništva (kopanje po kontejnerima i sl.). Sociolog je u svome monologu krenuo od usvojenih demagoških stereotipa da naša nacija grca u siromaštvu. Međutim, sociolog nije znao dati smislen odgovor na sljedeće činjenice: Read the rest of this entry »
U susjedstvu se grade nove zgrade. Buduća dječica iz tih kuća morat će ići u školu prometnom cestom, bez pločnika, ugrožavajući svoje male živote. Hoće li itko nešto poduzeti? Jedna se moja znanica tako dugo bunila dok u njenom kvartu nisu pločnik zagradili stupićima. A njena su djeca već bila velika, dakle, bunila se za dobrobit drugih. Na uskom pločniku su se uglavnom parkirali auti, pa su djeca zaobilazeći ih po prometnoj ulici, ugrožavali svoje živote. Svaka čast.
Ta ista znanica, bez pardona zagalami na nesavjesnog vlasnika psa kada taj svoga ljubimca u ranu zoru pusti da obavi nuždu …nigdje drugdje negoli u pješčanik dječjeg igrališta. Tako treba – čestitam, Gogica!
