Ljubitelji pasa i demokracija

Jedan od nedemokratskijih dijelova stanovništva su ljubitelji pasa. Zgražaju se ako ne voliš pse i ne dopuštaš im da skaču po tebi, kidaju najlonke, mažu šapama odjeću, ližu te. Ili, ako slučajno nekoga smeta noćno lajanje, to ljubitelji pasa nikako ne mogu razumjeti. Ne mogu razumjeti da postoje ljudi drugačji od njih, koji ne vole hladne pseće njuške, koji ne vole da ih pseći lavež probudi noću, koji nisu oduševljeni kada nasred ceste nagaze na pseći izmet, koji ne vole da im pas podere čarape, zamaže odijelo ili uplaši dijete.

Khuen Hedervary – hrvatožder ili patriot

Nešto malo o povijesti i pristupu povijesnim činjenicama. Od 1883. do 1903. na čelu Hrvatske kao hrvatski ban stolovao je mrski Khuen Hedervary, kako to čitamo u svim povijesnim prikazima. Uzima mu se za zlo da je kao Mađar njemačkog podrijetla, intenzivno provodio mađarizaciju Hrvatske, što je istina. Bio je izvršitelj velikomađarske  državne politike koju je poslušno provodio.

Demokratska prava destruktivaca 2

Svojevremeno je kod nas dočekan na nož prijedlog američke vlade da se suglasimo sa nenadležnosti haškog suda  za američke vojne osobe, već da za njih nadležan bude američki vojni sud. Naša javnost nije mogla prihvatiti takav stav jer bi to značilo, kako su oni mislili, privilegiiranje američkih vojnih delikvenata.

Demokratska prava destruktivaca 1

Postoji zemlja koja je godinama napadana od svojih susjeda. Kada je konačno odlučila, nakon svih bezuspješnih mirotvornih intervencija, uzvratiti udarac, doživjela je oštru kritiku cjelokupne demokratske svjetske javnosti (osim, naravno, kaubojske Amerike). Zar žrtva ima prava tek posthumno?

Iseljenje

Stanarski računi

Priča mi znanac, inače veterinar da je nedavno sudjelovao u jednom iseljenju. Tročlana obitelj dvadeset je godina, ne plaćajući stanarinu, živjela u društvenom stanu. Zadnjih godina nisu plaćali ni režije, nisu održavali nekretninu i zbog opasnosti po život, vlasnik (država) ih je morao iseliti. Pokušali su to jednom, dva puta. Treći put sakupilo se više od trideset ljudi da bi iselilo njih troje.

Specijalci i stručnjaci za eksploziv (ovršenici su prijetili bombom), veterinari (ovršenici su imali psa), predstavnici vlasnika, odvjetnici, hitna pomoć (ovršenici je pozlilo), članovi HHO-a, bilježnik… itd. Trideset ljudi izgubilo je gotovo čitav dan bez rezultata. Obitelj nije iseljena. Kada smo ovu priču ispričali mladima na jednoj od radionica, spontano su pitali: ”A tko to plaća?” Odgovor je bio: ”Ovoga časa, vaši roditelji i ostali porezni obveznici, a uskoro vi.” Mladi su se ”našalili” da će ipak još jednom dobro razmisliti o planovima iseljenja u Irsku ili Ameriku.

Građanski svjetonazor

Suština građanskog svjetonazora sadržana je u principu da osobni odnosi, osobna svojstva i osobne okolnosti terete onog pojedinca na čijoj strani su se našli. Drugim riječima, svatko sam kreira svoj društveni položaj i svatko sam snosi odgovornost za svoje postupke i promašaje.

Prelazak na građanski svjetonazor nakon pedeset godina kolektivizma, za mnoge je vrlo bolan proces i promjena mentaliteta ne može uslijediti preko noći. Na nama je da u okviru svojih mogućnosti aktivno sudjelujemo u tom procesu, između ostalog i na način da kao birači poklonimo svoje povjerenje onima koji će biti garancija uvođenju novih društvenih odnosa. Građanski svjetonazor podrazumijeva obrazovanje, demokraciju, toleranciju u društvenoj komunikaciji i osobnu odgovornost. Na tome tragu je i ova naša knjižica.

Put prema sretnijem društvu

Put prema sretnijem društvu

Nedavno sam boravila u Kanadi, zemlji iz snova. Skromnoj i humanoj, u paničnom strahu da će se američki potrošački mentalitet i tamo proširiti i načeti vrline kojima se sada diči njihov sustav – red, skromnost, solidarnost, dobra organizacija, blagostanje, humanost. U toj prekrasnoj zemlji čula sam riječi koje su mi se zauvijek usjekle u um.

Postoje tri stupa jednog sretnog ljudskog društva:
1. obrazovanje
2. parlamentarna demokracija
3. osjećaj šireg dobra