Vlada: Znamo da je obećani rok za isplatu zaostatka umirovljenicima prekoračen za dva tjedna. Poručujemo svima da ne brinu.
Porezni obveznik: Poštovani, sukladno Zakonu o upravnom postupku vaša ustanova, trebala mi je odgovoriti u roku od 4 tjedna od primitka moje žalbe. Read the rest of this entry »
Mate dobije povoljan kredit i sagradi apartman. Vidi to Stipe, pa krene i on graditi. Gleda Frane njih dvojicu, zaduži se i evo još jednog apartman-poduzetnika. Ivek iz Krapine obavlja zidarske radove i misli: Kad mogu oni, mogu i ja. Uzme kredit, i poduzetništvo može početi. Evo ih tamo, na glavnoj cesti, u špici sezone. Stoje s kartonima „Zimmer frei“ u ruci. Read the rest of this entry »
Tražim na internetu već preko pola sata i ne uspijevam naći podatak o broju telefona Ureda za gospodarstvo grada Paga. Iskopam broj poglavarstva grada Paga i zovem. Read the rest of this entry »
Jadranka: Susjeda, budete mi potpisali suglasnost da na svojoj terasi izgradim dvije sobe?
Nada: Nema problema.
Nakon pola godine:
Elizabeta: Susjeda, trebamo za našu bebu dodatan prostor, hoćete nam potpisati suglasnost da dio predvorja zagradimo i proširimo stambeni prostor?
Nada: Naravno. Read the rest of this entry »
Hans: Upravo sam potpisao sve papire o osnivanju poduzeća ovdje u Hrvatskoj.
Robert: Hrabro. Zar ne znaš kako se ovdje radi? Nitko nikome ne plaća. Svi se uzajamno varaju.
Hans: Čuo sam.
Robert: Veleprodaji je najvažniji rabat. Moraš napraviti cjenik s tablicom rabata.
Hans: Zašto tako? Read the rest of this entry »
Novinar: Kako biste opisali način na kojem opstajete na tržištu?
Poduzetnik: Hvatamo lopte.
Novinar: Ne razumijem.
Poduzetnik: Gledamo što rade drugi i radimo isto. Ponekad uspije, ali nekad i ne.
Novinar: Jeste li zadovoljni takvim stanjem?
Poduzetnik: Naravno da nismo. Što možemo, treba preživljavati!
Novinar: Što biste, po vašem mišljenju, trebali promijeniti?
Poduzetnik: Zašto bismo išta mijenjali? Pa svi rade isto.
Željko: Uh, da mi se vratiti u osamdesete!
Dario: Ne znam baš. Jel’ ti to plačeš za prošlošću?
Željko: Daj se sjeti. Kakav je to život bio! Nitko nam nije visio nad glavom. Uvijek smo mogli skoknuti iz ureda nešto obaviti.
Dario: Da, sjećam se dobro.
Željko: A kad smo za vrijeme radnog vremena sreli poznanika, pala je obavezna kavica. Šef nije kljucao i mjerio vrijeme koliko izbivaš iz ureda. Eh!
Dario: Kakav je bio taj tvoj šef?
Željko: Bio je super. Skoro nikad nije bio u uredu. Svo vrijeme provodio je na sastancima i službenim ručkovima.
Đurđa: Kako si?
Mladen: Grozno. Na poslu je prestrašno. Na kapaljku nam isplaćuju zaostatke plaća.
Đurđa: Tražiš li drugdje posao?
Mladen: Ma gdje bi ga tražio, vidiš kakva je situacija!
Đurđa: Dobri radnici su uvijek traženi.
Mladen: Možda, ali ovo je siguran posao.
