Brane: Krenuo sam prije dvije godine u poduzetništvo pun elana, ideja i entuzijazma.
Darko: Kako je išlo?
Branko: Katastrofa. Da mi je netko rekao da je to tako teško, ne bih niti počinjao.
Dogodi se ono što je programirano i neizbježno – prepreka, neuspjeh. Posljedica? Razočaranje, demotivacija, slom. I sve to samo zato jer su očekivanja bila nerealna i katkad nerazumna. Ono što slijedi najčešće je odustajanje nakon dva-tri sljedeća pokušaja (a kod nas vrlo često i nakon prvog pokušaja). Jednostavno ponestane energije. I to kod osoba koje se lako “slome”. Ili su samo probale. Ako je to bio cilj, tada su taj cilj zapravo ostvarile. Cilj je glasio: “Pokušat ću”.
Oni koji riječi “pokušati” i “pokušaj” izbace iz svog mentalnog i verbalnog rječnika i kažu: “kad to ostvarim”, možda i ne očekuju sve poteškoće na koje nailaze, ali sigurno je da ih one neće obeshrabriti. Problemi se rješavaju u hodu. Dakle, samo hrabri, neslomljivi (ali ne nužno i beskičmenjaci!) stižu na cilj.
Pravi poduzetnici su istinske lokomotive društva, pokretači društvenih procesa. Stvaraju poslove, zapošljavaju ljude, preuzimaju odgovornost za sebe, za svoje zaposlenike te posredno i za širu zajednicu.
Na lokomotivu se priključuju vagoni, pa se obnavljaju, zatim izmjenjuju i tako redom. Samo plačljivci koji sjede pokraj tračnica i oplakuju sudbinu te okrivljuju sve oko sebe to nikako da razumiju.
