Velika je mudrost znati izabrati najmanje loše. Jer savršenog nema, kako god mi to željeli, gunđali, bunili se. Često puta u donošenju odluka imamo izbor samo između loših i manje loših varijanti. I prisiljeni smo izabrati “manje zlo”. Sigurno je lakše uopće ne donositi odluke i ne birati, “pustiti Pedra da donese odluku”, a onda njega kritizirati i vješati iz udobnosti svoje komocije.
Znamo da je strah čovjekov najveći neprijatelj. Strah od gubitka posla, strah od promjena sveprisutan je. Većina ljudi radije ostaje u svojoj “septičkoj jami”. Ona smrdi, ali je predvidiva. Vrlo vjerojatno ih izvan tog vrtloga čeka nešto puno bolje ali strah od nepoznatog u većini je slučajeva puno jači. To je ono što ljudi pogrešno nazivaju «moć navike». Međutim, ako su te navike loše, onda se nalazimo u tzv. začaranom krugu.
Postoje samo dva načina za probijanje te barijere. Vrlo često vanjskim poticajem. Nešto će se dogoditi – najčešće loš događaj - što će osobu potaknuti na korak dalje. Vrlo rijetko unutarnjim poticajem – samospoznajom – najčešće kad smo se već toliko nauživali takve torture da jednostavno ne možemo više. U tom slučaju, iz instinkta za preživljavanjem, sami crpimo snagu i trčimo van glavom bez obzira.
U našoj lirskoj baštini postoji jedna krasna pjesma Augusta Šenoe pod naslovom “Oj, budi svoj”. Vrlo je poučna za osobe svake dobi, svakog poziva i zvanja. Koliko bi svima nama trebalo zauzeti stav “Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav”, i kad dođe nevolja “Ti skupi pamet, upri zdrave ruke, i budi svoj!” jer “svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi”!
Već čujem komentare: “ma znam ja to sve u teoriji ali u praksi je to teško provesti.” I odmah dolazimo do pitanja: “Da li sam ja svoj prijatelj ili neprijatelj?” Odgovor prema sebi treba biti iskren. Uh, ali to boli! Padaju maske i zablude koje imamo o sebi (ili koje nam je postavila okolina kojoj slijepo vjerujemo). “Ogoljeni” smo i nesigurni. Bolja je lažna sigurnost pod maskama, predvidljivi događaji i situacije, ma koliko one loše bile, jer nam daju privid sigurnosti i na taj način bježimo od straha i nelagode.
Ispravna strategija u ovom nesigurnom poslovnom okruženju glasi: jedinu sigurnost tražimo (i pronalazimo!) u sebi. Čim si postavimo poslovni cilj, partnerica i ja postajemo gluhe žabe dok u sebi pjevamo “oj, budi svoj”.
Ali, nemojte opet vjerovati riječima, nego isprobajte kako to djeluje u Vašem (poslovnom) životu.
