Postavka i stereotip da je poslodavac zločest, a zaposlenik iskorištavan i jadan, neprestano se provlači kroz medije. Još se nikada nitko iz medija nije sjetio da napravi emisiju o jadnim poduzetnicima, o jadnim “šefovima” koji muku muče s nediscipliniranim, nekompetentnim i/ili komotnim zaposlenicima.
Neću zaboraviti kada sam kao visoko pozicionirani menadžer, tipa “dolazim prva i odlazim zadnja”, dolazila u osam sati na posao i trebala tajnicu točno u osam. A ona baš pije kavicu, puši cigareticu, još se treba našminkati, nešto pojesti i točno devet vjerojatno bi bila spremna. Ali “zločesta šefica” ne priušti joj taj jedan sat. Stoga sam mjesecima svako jutro u osam hrabro ulazila u kuhinju i obzirno, gotovo pokajnički, molila da dođe, jer je trebam.
I tako svaki dan. Meni je svako jutro bila veća muka to raditi nego njoj, ljutitoj, prekidati kavicu. Koga ovdje treba braniti? Rukovoditelja ili posloprimca. Rukovodioca, naravno, kojem je svako jutro bila tortura izvoditi zalutalu tajnicu na pravi put Ali o tome mediji ne pišu, o tome aspektu nitko ne brine. Mislim da bi trebalo uvesti termin “obrnuti mobbing” – zlostavljanje koje rukovoditelji trpe od svojih podređenih.
