Postoji kut gledanja: Napredni su iskoristili manje napredne (kolonijalizam, eksploatacija radne snage i sl.).
Ali, postoji i drugi kut gledanja: Čini mi se da manje napredni u svim kombinacijama uvijek i samo profitiraju. Primjerice, naši gastarbajteri. Iako su pomogli gospodarski napredak zemalja u kojima su radili, naša je sredina imala od njih daleko više koristi. Read the rest of this entry »
Često slušamo kritike države koja je dopustila da se najveće hrvatske banke nađu u stranom vlasništvu, što je navodno nanijelo, i dalje nanosi, neprocjenjivu štetu hrvatskom gospodarstvu. Međutim, iz našeg kuta gledanja, to baš i nije tako. Read the rest of this entry »
Ne sijeci granu na kojoj sjediš
Poduzetni, vrijedni, pametni, vitalni, pošteni, lokomotive društva, oni koji krče snijeg (a njih navodno ima maksimalno do 20% u jednoj populaciji), najdragocjeniji su i najrjeđi hrvatski potencijal, koji treba poštovati, cijeniti i pomagati mu, a ne mu odmagati, ponižavati ga, ucjenjivati i iscrpljivati zahtjevima i porezima do krajnjih granica.
Uloga jedne države nije da ispravi sve nepravde i spriječi sve krize. Nepravdi (netko je pametan – netko nije, netko je sposoban – netko nije itd.) i kriza, loših vremena… bit će uvijek.
Uloga je države odašiljati javnosti poruku realnosti i preventivno djelovati, kako bi loša vremena i nepravde bili manje bolni. A što je realnost, što je nepravda? Realnost je (npr. vezano uz silne debate oko reforme zdravstvenog sustava) da sve netko plaća. Jednomu je besplatno, drugi to plati. Read the rest of this entry »
Tko ne radi - ne griješi...?
Naišla sam jednom na razglednice s njemačkim poslovicama. Najviše mi se svidjela razgledanica na kojoj se jedna komotna i opuštena žena, udobno zavaljena u “ligeštul” sunča i uživa. A ispod nje tekst: Koliko bi se grešaka moglo izbjeći ne radeći ništa.
Pouka: Cijenite marljive i poduzetne, makar koji puta i pogriješili.
Na jednome skupu iznijela sam svoje, prilično radikalne, stavove. Primjerice, stav o odgovornosti za vlastite postupke bez obzira na posljedice kao osnovnoj i najpozitivnijoj karakteristici tržišne ekonomije. Stav da parazitizam koči one najbolje u razvoju njihovih mogućnosti, te stav da je maksimizacija profita najveće društveno dobro, naravno, u okvirima društveno odgovornog ponašanja. Read the rest of this entry »
Radnički standard
Ovo mi je ispričao djedov brat, sjedokosi starac koji je još kao mlad, 30-ih godina prošlog stoljeća, emigrirao u Ameriku i proveo tamo veći dio svojeg dugog radnog vijeka.
”Uđem ja pod pauzom u radničkom odijelu u dućan kupiti gablec. Veliki red kod blagajne. Stanem na kraj. Kad ono, najednom se nekoliko ljudi u redu, mahom žena i starijih osoba, odmakne i propusti me ispred sebe riječju, ‘odite naprijed.’ Ostanem zapanjem, pa na svojem, tada još lošem engleskom, zapitam, ‘a zašto, kako to da me puštate?’ Read the rest of this entry »
Živjele dvije obitelji, Soc i Kap, na imanjima daleko od grada, jedna preko puta druge. Živjele u kolibama i obrađivale zemlju. Kad, dođe velika zima, treba ložiti vatru. Netko treba otići van u mrak, na hladnoću, vjetar i snijeg te nacijepati drva. Tko će? Pa odvažniji, dok će slabiji ugodno zavaljen pod dekicom čekati. Read the rest of this entry »
