Marljivost i broj godina studiranja

Moj znanac regrutira mladi kadar. I javi se jedno desetak mladih pravnica, sve studirale deset godina. Hvatao se za glavu. Napokon dođe jedna s pet godina studiranja i nju je odmah zgrabio i zaposlio. Pokazala se ozbiljna, odgovorna, marljiva i pametna. Read the rest of this entry »

Stup srama

Počela je konferencija. U stankama se sudionici razmahuju s titulama, dosjetkama, svojim profesionalnim uspjesima. Zadnji govornik konferencije kaže slušateljstvu: Sada ću vrlo rado odgovoriti na vaša pitanja. Read the rest of this entry »

Dvadeset i četiri godine torture

Šuti Slušaj Štrebaj

Šuti Slušaj Štrebaj

Kada je i moje mlađe dijete napokon završilo gimnaziju, imala sam samo jedan spontani i istinski osjećaj: dvadeset i četiri godine torture napokon je završilo. Napokon je završilo to čudno obrazovanje kod kojega su djeca opterećena sa šesnaest predmeta, u kojem na satu njemačkog uče – umjesto lagane i jednostavne konverzacije – komplicirane tekstove o njemačkom književnom i likovnom stvaralaštvu između dva rata. Da je napokon završilo obrazovanje u kojem nije bilo debate, diskusije, internetskog istraživanja. Da je napokom završilo 24 godine ŠSŠ-a (sustava obrazovanja ŠUTI  SLUŠAJ ŠTREBAJ) 

Raspušteni mozgovi

Još pamtim najgoru priču koju sam čula, a vezanu za nedostatak našeg obrazovnog sustava: Jedan mladi, veoma uspješni 23-godišnjak  ispričao mi je kako je prve dvije godine svog visokoškolskog obrazovanja proveo na jednom hrvatskom fakultetu, ekonomskog usmjerenja, na kojemu je vladala sveopća anarhija: studenti su umjesto na predavanjima sjedili po kafićima, na ispitima se prepisivalo a profesori su pred time zatvarali oči. Read the rest of this entry »

Marljivost, odgovornost i selekcija

Voditelj ste zbora. Morate izabrati solisticu. Hoćete li izabrati najbolju pjevačicu ili najlošiju. Jasno, najbolju. Read the rest of this entry »

Meni ne ide matematika, a meni ne ide njemački

Meni ne ide matematika, zato imam jedan. Meni pak ne ide njemački i zato imam jedan. Ja sam pravnik i meni ne ide računanje pa ne moram zato ni pokušati zbrojiti recimo jedan i jedan. I tako u nedogled. Alibiji, alibiji. Dobro da ih ima. I dobro, nek ih ima, sve dok se to mene ne tiče. A gdje me se tiče? U dijelu kada počne jadikovka: Read the rest of this entry »

Šuvarovština na djelu

Ono što nas posebno iznenađuje je stav sindikata o strukovnom obrazovanju. Citiramo nedavno objavljen članak u tisku:

„Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod smatra da će novi Zakon o strukovnom obrazovanju imati štetne posljedice pa će zatražiti da se Gospodarsko-socijalno vijeće negativno o njemu očituje. Read the rest of this entry »

Logorejac

Tradicionalno, već dugi niz godina u Opatiji se održavaju godišnja savjetovanja ekonomista. Isto tako već dugi niz godina jedan naš poznati ekonomski stručnjak drži svoja predavanja poznata po maratnoskom trajanju. Suština njegovih izlaganja sve do izbora 1990. godine svodila se na bezbrojna ponavljanja koja bi završavala zaključkom da „samoupravljanje nema alternativu“. Na prvom savjetovanju održanom poslije izbora početkom 90-tih, taj isti kabinetski ekonomist završio je svoje maratonsko izlaganje zaključkom, citiram: „najznačajniji razlog naših privrednih teškoća je u dugogodišnjem forsiranju besmislenog samoupravljanja“.

Na žalost, u auditoriju se nije našao nitko koji bi ga gađao cipelom. Kamo sreće da je Logorejac jedini priznati i dan danas utjecajni ekonomist toga kova.

Paljenje lampice

Čitam u tisku da se zbog zabrinjavajućeg nedostatka liječnika, Ministarstvo zdravstva uz potporu svih četiriju medicinskih fakulteta, odlučilo da će studij medicine od iduće akademske godine trajati godinu dana manje. Čelni ljudi Medicinskog fakulteta kako su prenijeli mediji, izjavili su: „naš je zadatak u studijski program uvesti više praktičnog rada, bolje definirati razine znanja, uvesti učenje vještina već od prve godine studija. Na to se nadošlo tek sada? Ne možeš vjerovati. Ako je tako na medicini, kako je tek na pravu, ekonomiji i raznim ostalim društvenim fakultetima. Nadam se da će mjerodavni ovo pročitati.

Muke po direktorici

Prošla je ponoć, ja još u uredu. Do mene dopire glasna muzika iz kafića u prizemlju. Moja su djeca nakon brojnih  telefonskih poziva ponovno zaspala sama. A ja ispravljam li ispravljam jednostavna pisma i netočne excel tabele svojih mladih suradnika. I pitam se da li da im njihov uradak sutra vratim sav crven od mojih ispravaka ili da ga bacim u smeće i sama ga ponovno napravim a sutra šutim, kako ih ne bih obeshrabrila. Read the rest of this entry »